Autor: Kostadinka Velkovska 11/9/2013 12:38
Svakodnevno čujemo da ćemo biti još siromašniji, a kud više!? Statistike govore da je svaki peti stanovnik RH na granici siromaštva, to je strašno! Dokle smo došli. Ljudi se tuku oko kopanja po kontejnerima, istjeruju pravdu tko je prvi došao da pokupi barem koju plastičnu bocu ili ostatak hrane. Za nevjerovati!!!!! U pučkim kuhinjama je sve više gladnih, nekima je to jedini dnevni obrok, zamislite kako je bolesnim ljudima koji umjesto potrebnih par obroka dnevno imaju samo jedan, a za lijekove nemaju novaca. Znaju li to vodeći ljudi ove države i poduzimaju li što po tom pitanju? Jedino nam prijete kaznama, povećanjem poreza na ovo i ono, potrošačke košare su sve skromnije i skromnije, nije ni čudo što su nam djeca podhranjena ili pak predebela… Liječnicima je to veliki problem, zabrinuti su i poduzimaju što mogu.
Svaki drugi stanovnik RH je nezaposlen, a novaca za zapošljavanje nema, čak smo lošiji i od Grčke. Najgore je to što ne vidimo nikakvo svjetlo na kraju tunela, pa kako onda preživjeti? Slušamo i gledamo saborske sjednice i užasavamo se načinu komunikacije pa i raspravama koje nikakamo ne vode, a najmanje u gospodarski boljitak. Ne znam što ćemo i kako ćemo? Užasavamo se od same pomisli na nadolazeće blagdane… Ljepota je u davanju, a mi nemamo što dati, pa prema tome za Božić naši najbliži neće dobiti ništa jer nemamo što dati, pitanje je da li ćemo imati uobičajeni blagdanski stol, čemu se dječica a i mi odrasli veselimo? Teško nam je!!!
Koga briga za siromaštvo, sad je aktualni referendum o braku. Od Sabora do svih medija, udruga… svi se bave raspravom o referendumu, treba li ga održati ili ne ….. Znamo koliko to košta i to je ono što nas najviše zabrinjava, jer za te novce bi puno gladnih moglo biti nahranjeno. I bez rasprava, to bi trebalo biti svima jasno!
Bez obzira što su cijene nekretnina, stanova pale za 11%, nema kupaca, s čime da kupe’! Ne znam kako će mladi parovi doći do krova nad glavom, kad nemaju ni posla, pa nisu ni kreditno sposobni, a oni koji rade po tim uvjetima, sa takvom kamatom ne mogu ni pomisliti na stambeni kredit, kojeg bi trebali otplaćivati cijeli život. Kao što vidite nemamo se čemu veseliti! Navodno će gradski stanovi ići u najam po povoljnoj cijeni, pa čekamo, možda je barem to nekakva šansa za sve one kojima je nužno potreban stambeni prostor.
Bavimo se mi i još nečim što neće pomoći siromašnima ni nezaposlenima. Promjena imena Trga maršala Tita… se povlači već godinama i opet je došla u prvi plan. Kako im je lako staviti naglasak na temu da se ljude podijele i posvađaju. Kao i za sve ostalo čekamo, pa ćemo vidjeti ishod. Mi smo društvo čekača!
Ajmo malo o kulturi. U ZKM-u gostovala je Radionica integracije sa predstavom Dok nas smrt ne razdvoji, autorice Mire Furlan u režiji Mikija Manojlovića. Sjajna predstava, puna emocija sa odličnom glumačkom postavom: Anita Mančić, Jasna Duričić, Jovana Gavrilović i Miki Manojlović.Tekst je autobiografski od Mire Furlan, koja je to odlično napisala, a glumačka ekipa je sa velikom glumačkom virtuoznošću odigrala predstavu. Publika je bila oduševljena i hvala ZKM-u što je dovela tu predstavu. Čestitke svima!
Još jedna predstava za djecu u kazalištu Žar ptica. Autorski projekt Ivice Boban i glumaca pod nazivom Ja i moji osjećaji su oduševili publiku. Premijera je bila 05. studenog, a glumačka ekipa u sastavu Ivana Boban, Zoran Pribičević, Jure Radnić i Marija Šegvić sa sjajnom glumačkom energijom, fantastično je odigrala predstavu. Čestitke Ivici Bobanu, glumcima i ravnateljici kazališta Žar ptica Mariji Sekelez! Preporučam roditeljima da povedu djecu na ovu predstavu, jer roditelji i djeca iz te predstave mogu izvući puno pouka.
