Litografska remek djela Vilka Gecana u Samoboru

Autor:: Radio Samobor/ Galerija Divila 2/28/2010 14:25

Nakon izložbe karikatura Branimira Dorotića, ove nedjelje točno u podne otvarena je nova izložba u ateljeu Dujmović. Ovaj puta, Atelje Dujmović ugošćuje radove velikog hrvatskog slikara Vilka Gecana, i to litografije pod nazivom ‘Likovni zapisi iz 1921. godine’.

Izloženi radovi odnose se na autorovo zarobljeništvo na Siciliji tijekom 1. svjetskog rata, a izložba će ostati otvorena sve do 21. ožujka.

Vilko Gecan rođen je 16. lipnja 1894. godine u Kuželju kod Broda na Kupi. 1899. godine putuje sa roditeljima u Australiju. 1902. godine vraća se u Hrvatsku, gdje nastavlja školovanje u Karlovcu, Glogovnici, Zagrebu, Dubici, i od 1910. godine realnu gimnaziju u Banja Luci, tu upoznaje tri godine mlađeg Milivoja Uzelca, s kojim ostaje u čvrstom prijateljstvu čitav život. 1912. godine zajedno polaze privatnu slikarsku školu Tomislava Krizmana u Zagrebu. U jesen 1913. odlazi u München, gdje upisuje akademiju iz drugog pokušaja.

1914. godine dobiva svjedodžbu sa najboljom ocjenom, te se vraća u Dubicu u Bosnu obitelji. Početkom Prvog svjetskog rata biva mobiliziran. U srpnju 1915. sudjeluje u bitci na Soči i biva zarobljen. U zarobljeničkim logorima Carini, Catania i Sulmona ostaje do kraja rata.

1919. godine odlazi u Prag Milivoju Uzelcu, tada nastaju prva zrela djela. Iste godine vraća se u Zagreb i izlaže na VII Proljetnom salonu. 1921. priređuje prvu samostalnu izložbu u Umjetničkom paviljonu. 1922. boravi u Berlinu gdje uči tehniku vitraja, a 1924. – 1928. u SAD. Posjećuje izložbe koje Americi predstavljaju ostavarenja moderne evropske umjetnosti od Cézannea do Picassa. 1928. godine kraće boravi u Parizu kod Uzelca. 1931. godine pojavljuju se prvi simptomi Parkinsove bolesti, tremor desne ruke postat će sve snažniji, a slikanje sve otežanije.

1932. godine konačno se vraća u Zagreb, gdje odmah priređuje samostalnu izložbu u Salonu Ulrich. 1935. u četrdesetdrugoj godini upisuje Likovnu akademiju u Zagrebu, kako bi i formalno stekao akademski stupanj. Profesori su mu Marino Tartaglia, Tomislav Krizman, Omer Mujadžić i Branko Šenoa. 1941. – 1945. provodi u izolaciji, slika sve manje i sve teže. 1964. priređena mu je retrospektivna izložba u Modernoj galeriji u Zagrebu. 1967. dobiva nagradu Vladimir Nazor za životno djelo. 1972. ponovo priređena retrospektivna izložba u Umjetničkom paviljonu.

Vilko Gecan umro je 25. lipnja 1973. godine u Zagrebu.