Autor: Alen Ostojić 8/6/2014 11:06
Smeta li vas agresivno prosjačenje na zagrebačkim ulicama, trgovima i parkovima? Je li riječ o siromašnim osobama ili osobama koje glume siromaštvo? Je li riječ o osobama koje su prisiljene na prosjačenje? Imaju li siromašni pravo na prosjačenje? Trebaju li prosjaci pomoć ili su dio organiziranog kriminala? Što ako majci s bebom u naručju dosita treba novac za mlijeko, a ja joj ga nisam dao? Puno je još pitanja na koje tražim odgovor u ovim ljetnim danima koje provodim u Zagrebu.
Siromašni sugrađani zaslužuju svu moguću zaštitu koju im mora dati država. Grad Zagreb nebrojeno puta pokazao je i dokazao da je izrazito socijalno osjetljiv grad. Nedavno usvojeni Socijalni plan Grada Zagreba 2014.-2020. u okviru programa socijalne politike, na različite mjere godišnje ulaže gotovo 27 posto proračuna u što se ubrajaju sredstva za potpore i usluge djeci predškolske i školske dobi te studentima, a dio sredstava namijenjen je za potpore korisnicima mirovina, beskućnicima te za financiranje i sufinanciranje stambenih potreba siromašnijih građana i drugih. Procjenjuje se da na području grada Zagreba ima oko 150 beskućnika o kojima skrbi grad.
Središte Zagreba posljednjih mjeseci puno je turista koji s kartom u ruci istražuju ljepote našeg grada. Porast turista u gradu doveo je i do porasta broja prosjačenja.
Prosjačenje kao pojava stara je koliko i civilizacija. Postoji cijeli niz razloga zbog kojih traže novac: pomoć za neizlječivu bolest, pomoć za hranu za bebu, pomoć teškom invalidu ili pak za proricanje sudbine.
Prosjaci su najčešće identificirani kao najranjiviji članovi društva, kao što su maloljetne osobe, starije osobe, žene u pratnji djece.
Glavni razlog prosjačenja nepovoljna je ekonomska situacija, visoka stopa nezaposlenosti, siromaštvo, alkohol i bolesti ovisnosti, kao i kriminalna aktivnost uključujući trgovinu ljudima. Kriminolozi ističu da je prosjačenje usko povezano s tzv. skitničkim deliktima poput sitnih krađa, prijevara ali i s prekršajima vezanim uz remećenje javnog reda i mira što izvješće PU zagrebačke za 2013. godinu potvrđuje. Policija je zabilježila 16.832 prekršaja iz područja javnog reda i mira od čega 868 odavanja skitnji i prosjačenju.
Za razliku od prosjačenja ‘od vrata do vrata’ u Zagrebu je izraženo agresivno prosjačenje na ulicama (uključujući terase kafića i restorana) i prosjačenje u blizini vjerskih objekata.
Danas postoje čvrste indicije da iza ove društveno neprihvatljive pojave stoje različiti oblici organiziranog kriminala. Kada su u prosjačenje uključena djeca, a vidimo da jesu, problem postaje još veći. Kako u gradu svakodnevno gledam iste prosjake, uvjeren sam da njihova pojava nije odraz siromaštva, nezaposlenosti ili beskućništva, već je odraz pripadanja dobro organiziranoj kriminalnoj skupini koja kroz vlastitu ‘mrežu prosjačenja’, iznimno agresivnim nastupom, koristeći pri tom djecu i maloljetnike, invalide i bolesne, izazivaju sažaljenje i na lak način dolaze do novca.
Građani imaju pravo biti zaštićeni od opasnosti koju sa sobom nosi agresivno prosjačenje.
Na svom prvom javnom govoru nakon sto je imenovan šefom 35.000 njujorških policajaca, u ožujku 2014. godine, William Bratton rekao je: ‘Ponovno dajem potporu Kellingovoj Teoriji razbijenog prozora, da se zločin može spriječiti ako se relativno manji pokazatelji bezakonja, poput prosjačenja, grafitiranja, švercanja u javnom prijevozu i sl., suzbijaju odmah. Usredotočiti ćemo se da agresivno prosjačenje i sve ostalo što stvara strah i uništava zajednicu, ovdje nemaju šansu.’.
Vjerujem da će zagrebačka policija ali i ostale nadležne institucije, u što skorijem roku, riješiti problem agresivnog prosjačenja.
Na kraju, kontekst prosjačenja u gradu Zgrebu uvjeren sam, nije vezan uz siromaštvo, nezaposlenost ili beskućništvo. On je vezan uz maliciozno iskorištavanje najranjivijih skupina i klasičnu prijevaru. Zato, nemojte davati novac lažnim prosjacima.