Autor: M.W. 11/5/2014 10:30
Mladi Krleža 1917. godine počinje pisati Kristofora Kolumba, dramu o posljednjoj olujnoj noći prije otkrića Novog Kopna prema kojem plovi admiralska lađa Santa Marija.
Ova tzv. tragedija genija u kojoj je vizionarstvo pojedinca suprotstavljeno koristoljublju, okrutnosti, ludilu i smrtnom strahu mase, u kojoj je furiozan, ekstatičan ritam kolektiva kontrapunktiran zanesenom, utišanom pojavom Admirala, pokušava odgovoriti upravo na pitanje: ‘Kamo?’ koje je danas jednako aktualno kao i, sada već davne, 1917. Što nam znači deklarativni napredak i jesmo li zaista spremni za Novo koje uvijek podrazumijeva promjenu?
Godina u kojoj Krleža počinje ispisivati ovu bjesomučnu oluju ljudske patnje već je izmučena ratom kojem se još uvijek ne nazire kraj. Cijeli svijet je u nekom blatu, na koljenima, izmrcvaren ratnim pokličima. Stoga su zapomaganja njegovih Mornara i Robova na lađi Santa Marija neobično slična onima rovovskih vojnika. Iz toga blata više nema dalje, nema naprijed, iz njega se može pobjeći samo gore, među zvijezde, gdje demagoške fraze i političke racionalizacije o neizvjesnoj pobjedi nemaju nikakvu snagu.
Svijet će ugledati kraj rata, a sa njim i novi, možda tek prividno drugačiji poredak, Kolumbova će posada ugledati Novo kopno, ali obećavani progres tek će biti iskrivljena slika izmještenog Starog. Prvi svjetski rat naslijedit će mnogi drugi ratovi, a Novo Kopno vrlo brzo pretvorit će se u Staru Zemlju. Jer da bi se doseglo Novo ne može se razmišljati u kružnicama u kojima se sve vraća, novo zahtijeva tektonske promjene. Krležin Kolumbo ‘pijan je od zvijezda’, njemu nije stalo do kopna. Novo koje priželjkuje nalazi se u nekim drugim sferama, čija se ljepota prepoznaje upravo u tome što je nedostižna.
Predstava ‘Kristofor Kolumbo’ Miroslava Krleže, u režiji Renea Medvešeka premijerno će biti izvedena u subotu, 22. studenoga u 20 sati u Zagrebačkom kazalištu mladih.
U predstavi naslovnu ulogu tumači Krešimir Mikić, a glume – Zoran Čubrilo, Petar Leventić, Danijel Ljuboja, Maro Martinović, Frano Mašković, Pjer Meničanin, Sreten Mokrović, Filip Nola, Damir Šaban, Jasmin Telalović i Kristijan Ugrina.
Scenografkinja je Tanja Lacko, a kostimografkinja Doris Kristić. Scensku glazbu potpisuje Matija Antolić.
