Košarkaška bajka zasluga je jedino igrača Cibone

Autor: Sanjin Španović 1/19/2014 16:56

Zagreb opet ima svog Malog.

Dario Šarić bio je jednostavno predodređen da naslijedi svog sugrađanina, velikog i neponovljivog Dražena. Sve nedaće i minuse ovog kluba iskoristio je da postane vođa. Lider momčadi. Nikad borbenije momčadi.

Stvorio je od grupe nezadovoljnih košarkaša stroj koji se ne predaje na parketu.

Tri pobjede u ovoj godine bile su dovoljne da Cibonina dvorana za vikend bude popunjenija nego ranije ove sezone. Preokret i pobjede protiv Union Olimpije i u Mađarskoj pokazale su da ova momčad ima karakter. Da su im Slaven Rimac i Jurica Golemac, te spomenuti Šarić, ugradili borbenost, zaraznu želju da nešto naprave.

Publika u Zagrebu objeručke je prihvatila borbenu i karakternu momčad Cibone

A publika je to primjetila i objeručke prihvatila. I zato se pred kraj utakmice u subotu protiv Budućnosti najakustičnijom dvoranom u Hrvatskoj zaorilo – Dario Šarić!

Godinama se u Draženovom domu nije skandidaralo nekom igraču. Možda čak od vremena kada je upravo Rimac igrao za Cibonu.

Uprava je tek sada na testu – igrači su zaslužili najmanje dvije plaće

No, ovo sve što se događa podno Tornja nije uspjeh isključivo Rimca i Šarića, već čitave momčadi. Ovo su pobjede igrača Cibone koja je tim, ekipa, klapa. Koja igra srcem, koja daje na terenu i više od sto posto unatoč svemu. I jedino je ovo njihov uspjeh. I nitko im to nema pravo oduzeti.

Čak ni Uprava kluba na čelu sa Ivicom Lovrićem. On će svoju pobjedu postići kada igrači dobiju barem dvije plaće od pet, šest koliko im se duguje. A zaslužili su ih itekako!

Jer ako im se moglo oduzeti pola plaće, i to dok im se svima duguje veliki novac, zbog nekoliko poraza zaredom, sada im se, zbog nekoliko neočekivani pobjeda za redom može dati bar ono što je njihovo i što im je izdogovarano.

I kada se u veljači sa Cibone skine teret moguće prisilne privatizacije i financijska situacija u klubu prestane karakterizirati od strane Ministarstva sporta i Ministarstva financija kao – zabrinjavajuća tek tada će se moći u Ciboni reći čestitam nekome osim igrača i trenera.

Traži se karta više za Cedevitu i Partizan. Svi žele gledati Cibonu!

Do te, ključne sjednice Povjerenstva za profesionalne klubove, na kojoj će se točno znati nova financijska situacija kluba, sve što se u gradu događa oko košarke – a karte za gradski derbi protiv Cedevite, a potom i onaj veliki sa Partizanom se traže odmah nakon završene utakmice – zasluga je jedino i samo Daria Šarića, Slavena Rimca, Marina Rozića, Jurice Golemca, Marka Kuridže, Davora Kusa i ostalih igrača u momčadi.
Košarkaškim zaljubljenicima ostaje da uživaju što dulje u ovom poklonu punih dvorana na najmanje dvije utakmice.

I nisu tu više bitne pobjede i porazi, već pristup. Ako će se igrači Cibone nastaviti boriti ovako kako se bore, ako za Šarića neće biti izgubljene lopte, a za Blassingame igrača kojeg ne može braniti pa bio on viši od njega i za pola metra, a teži i preko 60 kilograma, publika u Zagrebu će to honorirati. I dolaziti i dalje davati podršku ovakvoj momčadi. A uvjereni smo da niti rezultat onda neće izostati.

Final four nije nemoguć. Šanse postoje uz ovakav trud momčadi

Šteta je sto nije ostao i Andrija Žižić, što se taštine na obje strane nisu mogle staviti sa strane, što se nije imao pošteni pristup prema igraču koji je Ciboni puno toga dao. Kao što je i Cibona puno tog dala njemu.

Šteta što se previše zinulo i previše usta dovelo na početku sezone, a nije ih se sve moglo nahraniti.

Ali sreća da je karakter momčadi zaustavio strmovit pad i okrenuo priču iz horora u početak predivne bajke.

Valjda se sada nešto i naučilo što bi značilo da se pogreške sa početka sezone neće više ponavljati u Ciboni.

Valjda će sada i Ivica Lovrić požaliti zbog svoje izjave u emisiji Veto na Jabuci TV kada je krajem prošle godine rekao da Cibona više nema ambicija, ali i šansi ići na Final four. Požaliti zbog momčadi i zbog sebe, zbog publike i ljubitelja Cibone. I sa ponosom krajem travnja na turniru najboljih četiri momčadi ABA lige reći da mu je to bila velika pogreška i da su ga igrači brutalno demantirali na radost cijelog Zagreba.

To bi i njemu bio, uz trofej prvaka Hrvatske odličan oproštaj od mjesta predsjednika Cibone koje misli, najavio je barem tako u emisiji Veto, na kraju sezone prepustiti nekom drugome.

Zagreb opet ima svog Malog. A njega se itekako isplati dolaziti gledati u Draženovu dvoranu. Nadamo se prepunom protiv Partizana za dva tjedna.