Organizacija civilnog društva CESI održala je u Zagrebu međunarodnu konferenciju „Dostupnost sigurnog i zakonitog pobačaja: Problem uskraćivanja zdravstvene skrbi na temelju vjere ili savjesti. CESI je Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje te ženska, feministička, neprofitna udruga osnovana na Međunarodni dan žena – 8. ožujka 1997. godine – kao odgovor na probleme kršenja ljudskih prava.
Sjetimo se “Manifesta 343 drolje” iz 1971. godine u Francuskoj, koji je napisala Simone de Beauvoir kad je rekla: Milijun žena abortira svake godine u Francuskoj. One žive u strahu, tražimo siguran i dostupan pobačaj i dostupnost kontracepcije. Kao da je to jedan vrlo svježi glas. Mi to tražimo danas isto – istaknula je Jasenka Grujić, ginekologinja.
Dostupnost sigurnog i zakonitog pobačaja znači emancipaciju žena, naglasila je Mirella Parachini, ginekologinja iz Italije: Čak i u državama u kojima postoji zakon o pobačaju nalazimo probleme, poput Italije. U Italiji imamo zakon kojim je legaliziran pobačaj, a koji je donesen 1978., što znači da taj zakon imamo 45 godina. No, i dalje imamo probleme s primjenom zakona. Mislim da sličan problem postoji ovdje u Hrvatskoj. Dugo vremena smo slali žene na pobačaj u Sloveniju, no nedavno sam otkrila da sada i u Sloveniji postoje problemi s dostupnosti pobačaja. Umjesto da idemo naprijed, idemo natrag i to je šteta.
Voditeljica programa u CESI Sanja Cesar rekla je da je pobačaj pitanje zdravlja žena i ljudskih prava žena, a uskraćivanje pobačaja ženama predstavlja oblik nasilja nad ženama te nadodala: U situaciji Mirele Čavajde se događalo da su uskraćene informacije i skrb. Rečeno je da je to nešto što se u Hrvatskoj ne radi jer ne postoje kompetencije. S druge strane vidimo u odgovoru Ministarstva zdravstva da oni tvrde da je u zadnje tri godine obavljeno 46 takvih postupaka. Dakle, trebao bi netko utvrditi u čemu se ustvari radi. Tko tu manipulira jer dobro znamo da je Mirela Čavajda zakonski imala pravo na pružanje skrbi i na prekid trudnoće u kasnijoj fazi.
Znanstvena savjetnica u Institutu Ivo Pilar i potpredsjednica Radne skupine Ujedinjenih naroda o diskriminaciji žena i djevojčica Ivana Radačić govorila je o prizivu savjesti: Razgovarat ću o tome pod kojim uvjetima je prigovor savjesti dopušten, odnosno kako bi ga država trebala regulirati. To nije pravo institucija, nego samo osoba i to samo osoba koje su direktno uključene u pružanje konkretne usluge, što znači da ljekarnici nemaju to pravo. treba postojati uređenje i registar te da se može nadzirati jer se to ne može ad hoc izjavljivati. U situacijama nužde i hitnosti mora se pružiti usluga i sve se to mora organizirati tako da ne ograničava dostupnost pobačaja za žene – kazala je.
Pravo je svake žene da slobodno raspolaže svojim tijelom i donosi odluku o svojim životima bez prisile, zlostavljanja i nasilja. Stoga je pravo na pobačaj, temeljno pravo žena, pa je legalan, siguran i dostupan pobačaj sastavni dio kontrole žena nad svojim životom, poručuju iz CESI-ja (Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje).
Ova stručna konferencija ima za cilj poboljšati suradnju institucija, stručnjaka i organizacija civilnog društva te zagovaranje boljih zdravstvenih politika kako bi se unaprijedio pristup sigurnom pobačaju te uklonila stigma povezana s pobačajem.
ČLANAK JE SUFINANCIRANA SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA
