Piše Robert Hirc, zastupnik Reformista u Gradskoj skupštini Grada Zagreba
U uvodnoj istaknutoj misli namjerno sam naveo samo jednu pozitivnu ulogu, jer i u životu su uloge najčešće tako podijeljene – na mali broj onih koji su konstruktivni, preuzimaju odgovornost, isporučuju rezultate i na one druge koji žele ići lakšim putem u stjecanju političkog ugleda. Puno je lagodnije smjestiti se u oporbenu fotelju, kritizirati svaki prijedlog i biti anarhist ili populist. Odgovornost za rezultate u tom je slučaju mala ili nikakva, a korist za građane koji su birali takve zastupnike jednako je beznačajna.
Aktualni saziv Gradske skupštine, koji se tek pomalo zahuktava s radom, iznjedrio je raznoliku stranačku sliku. Na konstituirajućoj sjednici jedan od prvih koji je to primijetio bio je Ivan Pandžić, naš ugledni novinar koji mi je, onako u prolazu izrazio skepsu u uspješan rad tako „šarenog“ sastava skupštine. I doista, ima tu iskusnih gradskih zastupnika koji broje i po nekoliko mandata u Gradskoj skupštini, ima novih ali politički iskusnih, a ima i onih koji se prvi put sreću s politikom, a uspješni su ili manje uspješni u profesijama koje s gradskom politikom nemaju baš previše veze.
Gradska politika trebala bi prvenstveno biti projektna, a što je moguće u manjoj mjeri ideološka. Nažalost, već je druga sjednica pokazala da je interes javnosti, ali i samih zastupnika fokusiran upravo na povijesne ideološke teme. Nadolazeća sjednica koja će biti u četvrtak, na dnevnom redu „počastit“ će nas još jednom takvom populističko-ideološkom temom koju nam je kroz redovnu proceduru „servirao“ jedan oporbeni zastupnik. Pretpostavljam da će mediji koji prate rad Gradske skupštine dosta prostora dati upravo ovakvoj temi, iako ona za kvalitetu života naših građana neće značiti ništa.
Nasuprot tome, Razvojna strategija Grada Zagreba i izmjene i dopune Odluke o donošenju prostornog plana, vjerojatno neće imati takav medijski tretman. Da je tome tako i da će „duhovite“ doskočice opet biti dominantne u skupštinskoj raspravi, pokazala je već i sjednica Odbora za komunalno gospodarstvo. Od svega konstruktivnog što se na sjednici raspravljalo, mediji su prenijeli izlaganje jednog oporbenog zastupnika o gradonačelnikovim cipelama. Pritom nimalo ne zamjeram novinarima, jer oni ovakvim slikovitim misaonim akrobacijama koje izgovaraju zastupnici jačaju interes njihovih čitatelja, slušatelja ili gledatelja.
I sam sam već 20 godina u aktivnoj politici i znam upakirati takve „duhovite“ doskočice, ali time se kao gradski zastupnik ne mislim baviti. Kada bih na sjednicama Odbora i na sjednici Gradske skupštine „prosipao“ takve, u duhovitosti skromne izjave, pritom ne bih donosio nikakvu korist onima koji su me birali. Također se ne mislim baviti ideologijom, a pogotovo ne povijesnim temama. Možda mi to neće donijeti popularnost kakvu primjerice u Hrvatskom saboru ima gospodin Pernar, ali ću se osjećati bolje i poštenije prema građanima. Ne mislim nositi majice s uvredljivim natpisima prema kolegama iz drugih stranaka. Bez obzira što svi ne mislimo isto, svi smo birani od građana koji podržavaju ono što radimo i što javno govorimo i svi kolege od mene imaju poštovanje.
U politici se zamjene teza često događaju i u javnosti budu prihvaćene, ali destruktivac je uvijek destruktivac. Konstruktivan i pristojan zastupnik uvijek je pozitivna figura, bez obzira pokušali mi gledati napola praznu čašu kao napola punu ili stvoriti iluziju poput ove na slici.
Zaključno, nadam se da će svi moji kolege, ili bar velika većina njih pozitivan stav koristiti kao odskočnu dasku, umjesto da nam različiti stavovi budu kamen spoticanja. Pritom možemo birati ciljeve poput vlastite promocije, ili da poput duhova budemo nevidljivi u vlastitoj participaciji rada Gradske skupštine. No, Vinogradu ne treba molitva, nego motika.
Martin Luther King je rekao da ako je čovjek pozvan biti čistač ulica, trebao bi to učiniti jednako kao što je Michelangelo slikao, Beethoven skladao ili Shakespeare pisao. S druge strane, sam je Michelangelo komentirao kad bi ljudi znali koliko je naporno radio da postane majstor, njegova djela ne bi izgledala tako čudesna.
Mi gradski zastupnici ne trebamo biti ni Mozart ni Beethoven, ali je minimum poštenja prema našim sugrađankama i sugrađanima da svoj posao obavljamo konstruktivno, pošteno i u međusobnom ophođenju pristojno.
