Piše Robert Hirc, zastupnik Reformista u Gradskoj skupštini Grada Zagreba
Govor mržnje, nažalost, nije rijetkost u našem medijskom prostoru, a posebno je intenzivan na društvenim mrežama. Iako ova kolumna počinje s negativnom mišlju, ona zapravo govori o potrebi za pozitivnim stavom.
Prva sjednica zagrebačkog skupštinskog Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova bila je „okidač“ za salve osobnih uvreda na društvenim mrežama. Kada su „isporučitelji“ tih uvreda i sami političari, onda to postaje zloupotreba medijskog prostora za nametanje vlastitih stavova neistomišljenicima.
Neosporno je da ne mislimo svi isto i da svatko vidi svijet iz različitog kuta. No, ukoliko u vlastiti um posijemo negativne misli, dobit ćemo ih mnogo, jer između sjetve i žetve mašta ulazi na scenu i množi ih. Isto vrijedi i za pozitivne misli.
Ispravan mentalni stav mnogo je važniji od činjeničnog stava kojeg smo stekli obrazovanjem ili formiranjem svjetonazora pod utjecajem različitih vanjskih utjecaja koji u ovom recentnom slučaju razlikuju gorljive protivnike mijenjanja imena jednog trga i one koji su za to da se taj trg i dalje zove kao i dosad.
Iako je i znanost dokazala važnost ispravnog mentalnog stava, obrazovni sustav to pomalo
zanemaruje. 90% obrazovnog sustava usmjereno je na usvajanje činjenica i brojki, a tek 10% usmjereno je na osjećaje i stavove. Rezultati jedne studije s Harvarda govore da se 85% uspjeha, postignuća i stavova temelji na našem stavu, a samo 15% na našoj tehničkoj stručnosti, odnosno na činjenicama (u ovom našem slučaju o ulozi jednog političara i državnika u našoj povijesti, kao i o njegovim zaslugama i grijesima).
Otac američke psihologije William James izjavio je da je najvažnije otkriće našeg vremena činjenica da možemo izmijeniti svoj život mijenjajući svoje stavove.
Govor mržnje zbog neslaganja s tuđim stavovima nije primjer pozitivnog stava, već bismo s malo mašte to mogli prikazati kao udaranje tuđe mačke.
Naš pozitivan stav igra važnu ulogu u reagiranju na nepristojnost, ljutnju ili osobnu uvredu. Hoćemo li odmah uzvratiti istom mjerom? Hoćemo li dopustiti drugima da nas povuku prema vlastitom negativnom stavu ili ćemo zaključiti da je vjerojatno netko drugi udario njihovu mačku u stražnji dio tijela, a mi smo samo baš u tom trenu naletjeli?
Zapitajmo se čiju smo mačku mi udarili u zadnje vrijeme. Jesmo li baš bili u pravu kad smo to učinili i očekujemo li posljedično od druge strane pozitivan stav?
Mentalnu higijenu ćemo unijeti u našu komunikaciju samo ako negativan stav zamijenimo pozitivnim, ako se nekom osmjehnemo, ako nekog pohvalimo ili ako uvažimo tuđe stavove. I najtvrdokornije sugovornike ćemo s takvim pozitivnim stavom smekšati.
Osobno u komunikaciji koristim tu tehniku i mnogo puta sam se osvjedočio da funkcionira.
Najutjecajniji, sad već pokojni američki motivator i pisac Zig Ziglar savjetuje da na verbalni napad i uvredu odgovorimo protupitanjem: „je li tko danas udario vašu mačku?“.
Ovo dozvoljava brojne varijacije odgovora, ali u tom trenutku loptica se prebacuje napadaču. Nije nemoguće da sugovornik odgovori s gađenjem da uopće nema mačku, no to nije ni važno, jer to zapravo znači da mi reagiramo pozitivno na negativno i ljubazno na neljubazno. Prirodno je i ljudski osjećati da ta osoba ne zaslužuje tako lijepo ponašanje, no taj je odgovor najbolji za nas. Svatko s pozitivnim stavom u komunikaciji prema drugima zaslužuje najbolje ponašanje koje može sebi priuštiti.
Ukoliko usvojimo takav pogled na svijet, problem promjene imena jednog zagrebačkog trga postat će samo točka susreta različitih stavova i rješavat će se kroz uljuđenu komunikaciju i bez mržnje. Ničija mačka neće primati udarce zbog negativnog stava drugih ljudi. Učlanimo se u klub ljubitelja tuđih mačaka!
