Piše Robert Hirc, zastupnik Reformista u Gradskoj skupštini Grada Zagreba
A mi gradski političari – mi smo imali burnu godinu. Utrka za gradski parlament i za gradonačelničku fotelju bila je napetija nego na prošlim izborima, ali je dosadašnji gradonačelnik opet uspio. Dosljedan svojoj retorici, s nevjerojatnom energijom još jednom je pobijedio, a i njegova lista je na svim razinama ostvarila najbolji uspjeh.
Mi Reformisti u glavnom gradu tek trebamo pokazati što znamo, kao što smo to učinili u naše 2 baze – na sjeveru Hrvatske i u Sisačko-moslavačkoj županiji. No, budući da smo već na prvim lokalnim izborima od osnutka stranke uspjeli ući u zagrebački gradski parlament, moramo biti zadovoljni.
Aktualni saziv zagrebačke Gradske skupštine ponudio je mnoštvo stranaka, ali isto tako i mnogo vrlo obrazovanih ljudi. Dobro sam se zamislio da vidim ima li među gradskim zastupnicima netko za koga bih rekao da je nedorastao ovoj funkciji. Takvih nema. Šareni smo u političkim stavovima, što na sjednicama često izaziva smiješne verbalne akrobacije, a okom kamere to više izgleda kao svađa, ali mislim da je to sve u svemu jedna dobra ekipa.
Potukli smo sve rekorde u duljini sjednica. Prva je trajala od 9 sati ujutro do 2.30 rano ujutro sljedećeg dana. Predzadnja se sjednica rastegla na puna 3 dana. Ne može se reći da nismo grijali klupe i uglavnom smo bili vrlo redoviti u tome. Naravno da je nama vladajućima bilo teže, jer smo morali držati kvorum i imati dovoljno ruku za sve važne odluke. I osobno sam skupio respektabilan broj sati sudjelovanja na sjednicama, a izostanke mjerim u minutama. U konačnici, mislim da smo napravili dobar posao.
Bilo je i situacija kad su se neke točke dnevnog reda mijenjale tijekom sjednice u hodu, nakon konzultacija između partnera u vladajućoj koaliciji. Imali smo i puno stanki zatraženih od klubova zastupnika koje su sjednice produljivale do kasno u noć.
Najvažniji posao bio je usvajanje proračuna za 2018. godinu s projekcijama za sljedeće dvije. Kako je moja struka ekonomska financijska i kako sam član skupštinskog odbora za financije, bio sam na temu proračuna dosta angažiran u Gradskoj skupštini, a gostovao sam i u medijima.
Gostovanje na televiziji uvijek je izazov. Kad pišem kolumnu, malo napišem, pa malo više obrišem i tek nakon puno mijenjanja iznjedri se nekakav tekst koji nekad ima glavu i rep, a nekad mi se čini da je mogao ispasti i bolje. No, kad budem pozvan na televiziju u program uživo, onda nema popravaka. Ako bubnem glupost, to ostane zabilježeno. Pripremam se za svaki takav nastup, baš kao nekad za ispite na faksu. To sam naučio od Ratka Čačića. Koliko god on vladao nekom temom, prije nastupa naoruža se još i s podacima. No, njegova vrlina je da dobro pamti brojke, a moja nije. Zato mi je posebno zahtjevno bilo
braniti gradski proračun na tv sučeljavanjima s dobro pripremljenim gradskim zastupnicima iz redova opozicije.
Biti opozicionar manje je izazovno. Možeš predlagati i realno i nerealno i posljedica nema, jer sigurno se neće prihvatiti nerealni amandmani. No uvijek dobro zvuči kako u proračunu treba povećati sredstva za djecu, za omladinu, za sportaše, za umirovljenike, za skrb o životinjama. To odmah privuče pažnju javnosti i dok se namučiš da objasniš da u proračunu to sve već postoji, pola gledatelja misli da je proračun, kako se to često kaže, nerazvojan i nesocijalan. A nije. Veseli me da se usvajanje proračuna nije uvjetovalo ideološkim temama, već amandmanima za projekte u cilju razvoja grada.
Prijateljstva u Gradskoj skupštini sklapam nestranački. Gledam tko je kakav čovjek. Veselim se druženju s kvalitetnim i poštenim ljudima. Nakon 20 godina bavljenja politikom, nisam više jurišnik na barikade i shvaćam da istina nije samo jedna, već od svakog čovjeka treba uzeti ono dobro. Svi to imamo u sebi. Srećem u Skupštini i ljude s kojima sam nekad dijelio stranačke boje. Rastali smo se zbog nepremostivih razlika koje su se u političkom procesu stalnog miješanja karata događale. No i s njima mogu razgovarati i međusobno se zbog toga ne napadamo. Čak štoviše, poštujemo se, a nadolazeće godine i neki novi izbori pokazat će tko je od strane građana prepoznat kao pozitivan.
Cjelodnevne sjednice prate i novinari kojima je Gradska skupština drugi dom, jednako kao i nama zastupnicima. Pomalo sam se s njima upoznajem, a s nekoliko njih počinjem graditi i prijateljske odnose. Kad nastupaš prema ljudima bez fige u džepu i otvorena srca, to ti se uvijek dobrim vrati. Sve što sam u životu postigao, bilo je na taj način.
Na kraju se želim prisjetiti naših kulturnjaka Relje Bašića i Vlade Štefančića koji su nas u ovoj godini napustili. Nisu nažalost jedini, ali njihov doprinos mitteleuropskom šarmu grada čiji je adventski sajam po treći put najbolji u Europi, nemjerljiv je.
Drage sugrađanke, dragi sugrađani, sretna vam Nova godina! Želim vjerovati da ćemo mi zagrebački gradski zastupnici sljedeće godine biti kulturniji u raspravama, učinkovitiji i da vas nećemo jako nervirati. Možda uspijemo i popraviti javno mišljenje o političarima, jer sve što mi radimo je u interesu građana. Ili bi tako trebalo biti.
