Piše Robert Hirc, zastupnik Reformista u Gradskoj skupštini Grada Zagreba
Imamo dobra kola radi dojma, imamo stav kad nemamo pojma, stih je odlične pjesme još
boljeg zagrebačkog benda iz mog kvarta. U politici to nije rijetka pojava. Ukoliko ste vješt
govornik, dojam je u percepciji kod slušatelja učinkovitiji od stvarnog znanja.
Svojedobno sam, vezano na područje u koje sam vrlo upućen, sastavio pitanje za saborski
aktualni sat. Pitanje je bilo upućeno bivšem markantnom premijeru, čija je politička karijera dobro opisana u Gundulićevom „Kolu od sreće“. Dosegao je politički vrh, a iskusio je i dno.
Premijer je saslušao pitanje i kao što je to i inače običavao, ustao, zakopčao sako i imenom i prezimenom se obratio osobi koja je pitanje postavila. Uslijedio je dojmljiv nastup koji je
odavao vrsnog poznavaoca tematike i suverereno je odgovorio na pitanje. Odgovor je
poznavatelju tematike, odnosno meni, bio šokantan. Ništa premijer nije suvislo rekao, niti je išta o toj tematici znao. No, svima koji temu površno poznaju, izgledalo je da premijer sipa iz rukava rješenja za problem. Pomislio sam tada: „Bože, koliko ima tema koje sam zbog nedovoljnog znanja i sam tako progutao i ne primijetivši koliko je u njima bilo gluposti i blefa!“
Političari često namjerno manipuliraju osjećajima građana, ali nije rijetkost da se ne radi o
teoriji zavjere, nego o teoriji kaosa. Kronični nedostatak znanja u politici se nadomješta
upuštanjima u beskonačna mudrovanja.
U zadnje vrijeme jedna od tema najvećeg prijepora je kurikularna reforma koja je bila uzrokom prošlogodišnjeg protesta na glavnom zagrebačkom trgu. Na prosvjedu se okupilo više desetaka tisuća ljudi. I sam sam se tamo našao bez potpunog razumijevanja srži
problema. Naprosto tada o tome nisam dovoljno znao. Nije mi neugodno priznati ako nešto ne znam, jer ako sam toga svjestan, imam sasvim dobru šansu da ću nešto novo naučiti. Neugodno bi mi trebalo biti kad bih čvrsto zastupao stav o temi o kojoj ne znam dovoljno. U razgovoru s prosvjednicima zaključio sam da ima još takvih koji nedovoljno razumiju problematiku, ali su gorljivi zagovornici svog stava. Ovim primjerom ni u kom slučaju ne želim tvrditi da je protest bio opravdan ni da nije bio opravdan. Snažan je dojam u javnosti da ni novopečeni resorni potpredsjednik vlade koji priča o ovoj temi nema o tome dovoljno znanja. No, za razliku od spomenutog bivšeg premijera koji je neznanje znao nadomjesiti dojmom, ovaj potonji nema sposobnost nametanja stava energičnim dojmom i ostaje neuvjerljiv.
Ekonomija je još jedno područje u kojem svi misle da sve znaju, ali kao i svaka znanost,
daleko je u razvoju odmakla od površnih znanja koja nam serviraju mediji. Lako je
političarima zapaliti birače, primjerice prikazajući banke kao najveće neprijatelje naroda, koje nas besramno pljačkaju. Nema ovdje dovoljno prostora da ulazim u dubinu problematike, ali opet neznanje dolazi do izražaja i značajno utječe na javno mnijenje. Znanje je danas kao svemir: beskrajno je, a ljudi često vole reći da je i glupost beskrajna. U ne tako davnim vremenima, ljudi su u cijelom životu usvojili toliko informacija koliko se danas nalazi u jednim dnevnim novinama.
No, postoji i inteligentno neznanje. U znanosti definira se kao sposobnost da učinite ono za
što ne znate da možete učiniti. Najpoznatiji je primjer bumbara koji ima preteško tijelo i
prelagana krila da bi prema zakonima fizike mogao letjeti. Bumbar to ne zna, pa leti.
Možda ova besmislena prepucavanja političara po društvenim mrežama urode i nekim
društveno korisnim rezultatima. Kojima, ne mogu dokučiti, upravo zato što su besmislena.
Nedostaje mi inteligentnog neznanja.
Ne dopustimo sebi da krenemo cestom neuspjeha koja je već ionako zagušena ljudima koji
svu svoju energiju ulažu u objašnjenja zašto se nešto nije moglo učiniti i zašto se neće moći učiniti ni u budućnosti. Među njima ima i vrlo obrazovanih ljudi, pa u tom širokom znanju vide sve prepreke. Za to vrijeme, kraj njih prolaze manje sposobni koji nisu otkrili što se ne može učiniti, pa se u svom inteligentnom neznanju kreću prema naprijed.
Kao završnu misao ove kolumne mogli bismo zaključiti da nije sramota ne znati, ali svaki dan u kojem nismo ništa naučili, dan je koji smo bacili u vjetar. Iako često nemamo dovoljno formalnog znanja, ne dopustimo sebi da ono što nismo, ograničava ono što jesmo. Naš arsenal uspjeha nije uvijek u znanju, već i u strpljenju, skromnosti, dojmu, želji da usvojimo nova znanja, poštovanju prema sugovorniku, cijenjenju vlastitih, ali i tuđih vrijednosti i postignuća. Latinska izreka kaže da i od neprijatelja treba učiti (Fas est et ab hoste doceri).
