Autor: Alen Ostojić
Kada god se dogodi neki masakr u kojem stradaju nedužna djeca, upravo poput onog koji se dogodio 14. prosinca 2012. u Osnovnoj školi Sandy Hook u Newtownu, SAD-e, u kojem je ubijeno dvadeset djece i šestero odraslih osoba, američka nacija postane ogorčena, traži se stroža politika nabave vatrenog oružja, a roditelji traže kvalitetniju sigurnost školskih institucija.
Svaki novi incident u svijetu, u kojem stradaju nedužna djeca, odnosno, učenici, neminovno nameće pitanje- kakva je sigurnost zagrebačkih osnovnih i srednjih škola? Pri tome nemam namjeru ispustiti iz vida činjenicu, da iako medijska izvješća o pucnjavama u školama u SAD-u dominiraju, u našim školama dnevno se odvijaju manje dramatične epizode vršnjačkog nasilja, zastrašivanja, mobbinga pa i trgovine drogom. To su epizode koje u budućnosti mogu biti temelj crnih statistika i zato ih se odlučno moramo riješiti.
U Zagrebu, uz 106 redovnih osnovnih škola koje je u školskoj godini 2010/2011 pohađalo 66.020 učenika, djeluje još i šest privatnih osnovnih škola koje je pohađao 531 učenik. Uz 64 srednje škole s ukupno 36.648 učenika, Zagreb ima i 15 privatnih srednjih škola koje je pohađalo 1319 učenika. U Zagrebu postoji 15 učeničkih domova, u kojima je smješteno 1928 učenika.
Ulaganje u sigurnost odgojno- obrazovnih institucija u nadležnosti je osnivača, dakle grada.
Početkom 2000. godine sigurnost ulazi u fokus odgovornih osoba, ali, nažalost, najprije sigurnost školske imovine, a tek potom sigurnost učenika. Vlada Republike Hrvatske, 10. svibnja 2001. godine usvojila je program mjera za povećanje sigurnosti u školama. Gradsko poglavarstvo Grada Zagreba, 18. srpnja 2002 godine, donijelo je program mjera povećavanja sigurnosti u odgojno-obrazovnim ustanovama Grada Zagreba, kojeg je potpisala tadašnja Gradonačelnica Grada Zagreba, Vlasta Pavić.
Pa, što je to Grad Zagreb u proteklih deset i pol godina, učinio na podizanju razine sigurnosti 106 redovnih osnovnih i 64 srednje škole? Odgovorne osobe iz Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport, u prosincu 2012. dale su podatak da je u 97 osnovnih škola te u 33 srednje škole i učenička doma, instaliran sustav protuprovale, koji je priključen na centralni sustav (CDS) privatnih zaštitarskih tvrtki.
Video nadzor je izveden u samo 53 osnovne škole te u 42 srednje škole i učenička doma. Na ove podatke mogu biti pomalo i ljut. Ali, ljutnju iskazujem prije svega kao otac maturantice Alenke i Petre, učenice drugog razreda gimnazije, jer mi je sasvim jasno da i u ovom području nedostaje strateški pristup ostvarivanju sigurnosti zagrebačkih odgojno- obrazovnih institucija.
Navedene brojke potvrđuju činjenicu da gradska uprava i školski odbori, u prioritetima nisu imale sigurnost učenika. A priča je opet tako jednostavna. Potreban je prije svega, a želim vjerovati da postoji, pozitivan stav gradonačelnika prema ostvarivanju sigurnosti zagrebačkih odgojno-obrazovnih ustanova. Također, treba nam iskren partnerski odnos učenika, roditelja, ravnatelja i nastavnika, gradskih nadležnih institucija, kvartovskih policajaca, informativnog centra za prevenciju i područnih policijskih postaja, studenata, koji će zajedno procijeniti i definirati probleme, odnosno, sigurnosne prioritete.
To je najjednostavnije učiniti putem školskih foruma. Preporuke s foruma zatim se pretoče u Akcijski plan za ostvarivanje školske sigurnosti, koji će sadržavati mjere koje će dovesti do poboljšanja i izgradnje pozitivnih odnosa u školi. Škola tada stječe mogućnost da stavi oznaku koja javnosti pokazuje da se ona zalaže za ostvarivanje školske sigurnosti. A učenici? Učenici dobivaju škole kao sigurna mjesta u kojima će rasti, stjecati nova znanja i postajati odgovornijim građanima naše sutrašnjice.
