Autor:: Dr. sc. Daniela Angelina Jelinčić 5/25/2011 14:24
Studija Zagreb kao kulturni proizvod detektirala je 9 kulturnih industrija koje imaju potencijal razvoju grada Zagreba kako u gospodarskom smislu, tako i u smislu kreiranja njegove prepoznatljivosti. To su arhitektura, dizajn, film, glazba, izvedbene umjetnosti (kazalište i ples), likovna umjetnost, nakladništvo, obrti i oglašavanje. 
Istraživanje gospodarskog doprinosa tih industrija gradu Zagrebu istraživano je putem alata Hrvatske gospodarske komore, no u tom je smislu bilo nemoguće izračunati prihode svih tih industrija.
Okvirno, podaci o prihodima postoje samo u području filma i nakladništva: tako je filmska industrija u Zagrebu 2009. ukupno zaradila 634.485.000 kuna, a nakladnička cca. 1.100.000.000 kuna. Nakladnici, međutim tvrde kako će se ove cifre drastično smanjiti zbog ukidanja otkupa udžbenika odnosno pada tržišta (za čak 32%).
Metodologija istraživanja uključila je specifično dizajnirane upitnike za svaku od kulturnih/kreativnih industrija koji su slani na tri razine: profesionalnim udrugama odnosno umjetnicima/tvrtkama iz svih
djelatnosti kulturnih/kreativnih industrija, a onda i detektiranim ključnim dionicima za razvoj istih (HGK – Komora Zagreb, Hrvatska obrtnička komora, Udruženje obrtnika grada Zagreba, Turistička zajednica grada Zagreba, Društvo turističkih vodiča grada Zagreba, Savez inovatora Zagreba, Razvojna agencija Zagreb – Tehnološki park Zagreb, Hrvatska udruga poslodavaca – Klub industrijalaca). Budući da objektivni indikatori doprinosa kulturnih/kreativnih industrija u gospodarskom smislu odnosno u smislu prepoznatljivosti grada praktički ne postoje, spomenute smo ispitanike, kao stručnu javnost, pitali za detekciju najrelevantnijih kulturnih/kreativnih industrija Zagreba, najsnažnijim proizvodima tih industrija te potencijalu razvoja kulturnih/kreativnih industrija u Zagrebu.
Jedan od mogućih kriterija za detekciju prepoznatljivosti, a možda i gospodarskog doprinosa pojedine kulturne/kreativne industrije gradu Zagrebu su i domaće/međunarodne nagrade koje su pojedinci/tvrtke dobili za svoja ostvarenja pa su i ispitanici birani na taj način. Po tom kriteriju ističe se više proizvoda, a navest ćemo samo neke od njih: Arena Zagreb iz područja arhitekture, popularne tenisice ”startasice”, bočica za maslinovo ulje Ulika te polica za knjige Iz-rez iz područja dizajna, predstava Kauboji odnosno Teatar EXIT i HNK Zagreb iz područja kazališne umjetnosti, Tjedan suvremenog plesa, Plesni centar Tala i HNK Zagreb iz područja plesne umjetnosti, Interliber iz područja nakladništva, odjevni i uporabni predmeti iz područja obrta. Zasigurno je da su i ostale struke kao npr. glazba, likovna umjetnost i oglašavanje vrlo dobar temelj za brendiranje zagrebačkih proizvoda, ali se struka u ovim slučajevima nije osobito izjasnila.
U tom kontekstu, zanimljivo je istaći kako u svim istraživanim područjima kulturnih/kreativnih industrija postoje profesionalne udruge (u nekim područjima i više njih) koje su generalno osnovane s ciljem zaštite interesa vlastite struke, njene promocije i olakšavanja djelovanja struke. Međutim, rezultati istraživanja pokazuju kako većina profesionalnih udruga u potpunosti ne razumije potencijale koji postoje u okviru pojedine kulturne/kreativne industrije te stoga nije ni determinirana da takvo stanje sistematizira i usmjeri prema razvoju.
Naime, niti jedna od profesionalnih udruga iz istraživanja ne posjeduje sustavne podatke o struci na području Zagreba na kojima se može temeljiti razvoj: od podataka o broju tvrtki/pojedinaca iz pojedine kulturne/kreativne industrije koji djeluju na području Zagreba, podataka o prosječnom broju zaposlenih u tim tvrtkama, prosječnom godišnjem neto prihodu djelatnosti, eventualnom rastu/padu prihoda iz djelatnosti, do broja provedenih natječaja za struku u gradu Zagrebu i sl.
Neke od profesionalnih udruga čak ne vode podatke niti o nagradama koje su njihovi članovi dobili već je to prepušteno inicijativi samih nagrađenih pojedinaca/ tvrtki. Na isti način, pojedine profesionalne udruge nemaju potrebu čak ni kategorizirati područja unutar djelatnosti kako bi lakše vodili statistiku o članovima odnosno na temelju čega bi olakšano mogli razmišljati o potencijalima struke. Stoga su i odgovori na pitanja o ostvarenjima/proizvodima pojedine kulturne/kreativne industrije koji najbolje predstavljaju identitet Zagreba bili vrlo raznoliki ili su izostali.
Dok s jedne strane za izostanak odgovora o zagrebačkom brendu postoji donekle opravdan razlog kako je lakše brendirati mali grad koji nema mnogo kulturnih resursa, istovremeno to ne može opravdati nesređenost podataka u području vlastitog bavljenja strukom.
Upravo zbog takvog stanja stvari Zagreb se već godinama muči s traženjem vlastitog kulturnog identiteta pa se često izrazi takvog identiteta vežu uz različite oblike kulturnih tradicija, baštine, etno sadržaje (kao npr. licitarsko srce, Zagrebačka smotra folklora i sl.) koji najčešće nisu izvorno vezani uz sam Zagreb ili ga sami stanovnici Zagreba ne prepoznaju kao dio svoga identiteta.
U suvremenom smislu, grad Zagreb svima nama kao njegovim stanovnicima ima veliko značenje što se na individualnoj razini može prilično razlikovati. No, istovremeno, sva ta koncentracija kulturnih ustanova u Zagrebu, njegove nezavisne kulture, tvrtki iz područja kulturnih/kreativnih industrija, kao i velikog broja umjetnika čine jedno specifično urbano tkivo na koje smo ponosni i koje bi valjalo sustavno pozicionirati u suvremenom identitetu grada.
