Autor: Alen Ostojić
U mojem poimanju ostvarivanja sigurnosti zajednice, policija ne smije biti sama u borbi protiv kriminala. Vrijeme u kojem je policija tu borbu vodila samostalno, daleko je iza nas. Naravno da policija ima svoja pravila, nadležnosti i ovlasti, koje određuje, ne grad, nego država. U vrijeme krize nedostatni kapaciteti zagrebačke policije, a tu prije svega mislim na nedostatak nekoliko stotina policijskih službenika i minimum pet policijskih postaja, nedostatak novih tehnologija i drugoga, vidljivi su i kroz analizu Izvješća o stanju i kretanju osnovnih sigurnosnih pokazatelja na području Grada Zagreba, za nekoliko posljednjih godina.
Kriza izravno utječe na porast kriminaliteta, poglavito imovinskog, ali i na anti-socijalno ponašanje mladih, koje zapravo predstavlja jednu pred fazu činjenja kaznenih djela. Tijekom 2011. godine na području Grada Zagreba, Policijska uprava zagrebačka, zabilježila je 18.174 kaznena djela.
Manje birokracije, a više suradnje
To su činjenice koje potvrđuju da nam je potreban snažan kreativni iskorak kojim ćemo pomoći policiji da značajnije promijeni trend kretanja kriminaliteta i njegov višegodišnji kontinuirani porast. A pomoći zagrebačkoj policiji možemo jedino ako gradonačelnik prihvati odgovornost za sigurnost svih građana Zagreba i odbaci onaj tradicionalni, konzervativni pristup sigurnosti, prema kojem je jedino policija odgovorna za ”stanje” sigurnosti u Zagrebu. Gradonačelnik treba intenzivirati svoj rad na izgradnji Zagreba kao još sigurnijeg i boljeg mjesta za život i rad.
Ključ za još sigurniji Zagreb, čini manje birokracije u gradskoj upravi, jačanje vlastitih sigurnosnih kapaciteta grada i više poticanja suradnje i stvaranja partnerstva između gradske uprave, policije i ostalih državnih institucija, roditelja i mladih, crkve, civilnog društva, medija i samih građana.
Navedenu birokraciju gradske uprave, koja na području (ne)ostvarivanja urbane sigurnosti naspram građana godinama demonstrira inertnost, nedjelovanje, statičnost, nekreativnost, konzervativnost, otuđenost… gradonačelnik treba zamijeniti modernim pristupom u ostvarivanju urbane sigurnosti. Upravo taj pristup jača vlastite, sigurnosne kapacitete grada, a građane aktivno uključuje u proces ostvarivanja sigurnosti zajednice.
Gradonačelnik bi trebao donijeti odluku kojom se poslovi urbane sigurnosti iz nadležnosti čak osam gradskih upravnih tijela, objedinjavaju u jedan gradski ured, Ured za urbanu sigurnost.
Nove tehnologije ne smiju rušiti demokraciju
Prva zadaća ureda trebala bi biti izrada Zagrebačke strategije urbane sigurnosti, za vremenski period 2013.-2017., koja bi bila usuglašena sa strukom i građanima i imala bi za svrhu izgradnju Zagreba kao još sigurnijeg i boljeg mjesta za život i rad. Istovremeno, gradonačelnik treba nastaviti na inkorporiranju novih tehnologija kao alata sigurnog grada, koji na taj način postaju važna infrastrukturna komponenta u razvoju grada.
Međutim, nove tehnologije ne smiju ograničavati demokraciju, naprotiv. One je trebaju podržavati i poticati. Nove tehnologije ne smiju nametati dvostruke standarde; jedne za gradsku upravu koja ju organizira i provodi, druge za građane koji su predmet njenog korištenja. Nema demokracije korištenja novih tehnologija u ostvarivanju sigurnosti grada, bez sudjelovanja građana u njenoj provedbi.
Na kraju, u Zagrebu se dogodi 2/3 svih kaznenih djela zabilježenih na području Republike Hrvatske i 1/3 svih najtežih kaznenih djela. To potvrđuje činjenicu da Zagreb ima ogroman potencijal za zločin. No, prema međunarodnim standardima, Zagreb je siguran grad.
Ali, ova kolumna ima za cilj naglasiti da uvijek možemo i trebamo bolje. Ovakvim pristupom, uvjeren sam u to, možemo izgraditi Zagreb kao još sigurnije i bolje mjesto za život i rad svih njegovih stanovnika. Potrebno je samo malo spremnosti i dobre volje da to učinimo zajedno.
