Autor: Ivana Šimac 4/17/2012 10:18
Da je Zagreb jedan od ”najzašaranijih” gradova priča se već neko vrijeme. Javne površine i javni prijevoz tako često bivaju meta različitih potpisa, natpisa, pa čak i vulgarnih i ružnih stihova. No, postoji razlika između bezveze išaranih zidova i umjetničkih djela kakvi su grafiti, a to nam je pojasnio Slaven Kosanović, najpoznatiji hrvatski grafiter.
– Kultura grafiterstva na globalnoj je razini razvijena dosta posljednjih 40-tak godina, dok je u Hrvatskoj razvijena koliko-toliko posljednjih 20 godina. Ne bih se složio da je Zagreb jedan od ”najzašaranijih” gradova Europe, jer sam vidio puno više išarane gradove. Definitivno sam protiv šaranja po čistim fasadama, ali tu i tamo neki potpis ili šarotina manji su problem od gradskog sivila i smoga – rekao nam je Kosanović, možda nekima poznatiji pod nadimkom ‘Lunar’.
Činjenica je da kada bismo gledali na šaranje po pročeljima zgrada ili ZET-ovog prijevoza kao na vandalizam, tada bismo kao društvo imali velik postotak vandala. Svaka nova generacija donosi za sobom želju za iznošenjem mišljenja, bilježenja svoga postojanja pa makar samim potpisom na zgradi ili čistim tinejdžerskim buntom prema vlasti i autoritetu. Samo da li je zatvor primjerena kazna za djete koje se možda samo htjelo izraziti?
– Sankcioniranje nekakvo, koje bi eventualno imalo učinka i smisla, je dobrotvorni rad. Primjerice da klinci koju su zašarali, istu tu zgradu i očiste – kaže Slaven Kosanović.
Grad Zagreb, odnosno njegovi čelnici tvrde da bitka s grafitima i sličnim porukama traje već godinama. Odluka o komunalnom redu kaže sljedeće:
“…Zabranjeno je uništavati pročelja zgrada, po njima ispisivati poruke, grafite, obavijesti, crtati, šarati, djelomično ličiti poročelja bojama koje se ne uklapaju u cjelovitu sliku pročelja…Da bi se počinitelja šaranja i namjernog oštećivanja fasadea sankcioniralo, potrebno je da ga komunlani redar zatekne pri činjenju prekršaja, kada može naplatiti kaznu u iznosu od pet do deset tisuća kuna pravnoj osobi, te fizičkoj osobi u iznosu od tisuću do dvije tisuće kuna. U 2011. godini za namjenu čišćenja grafita i plakata na području grada Zagreba sveukupno je utrošeno više od 400 tisuća kuna.”
Dok grad troši novac na čišćenje, svaki dan druga zgrada dobije svoj potpis, crtež ili besmislenu šarotinu. Može li se onda ulagati u nešto što je očito rupa bez dna ili reorganizirati sustav u smjeru da se razgraniči što se smije, a što ne smije, što je oku ugodno do te mjere da bi stali i divili se uličnoj umjetnosti s čistim uništavanjem izgleda gradskih površina iz dosade ili krivo usmjerenog bunta. Dat ćemo još samo jednu poruku za kraj koju je najbolje sročio poznati Lunar.
– Šarotina je nešto što postoji od kada je svijeta i vijeka, od kada je čovjek shvatio da se može šarati s ciglom, ugljenom po člistoj, sterilnoj površini, stoga smatram da postoje puno važniji i veći problemi kojima bi se grad trebao baviti nego što je tu i tamo neka šarotina – istaknuo je Lunar.
