Autor: Alen Ostojić 9/11/2012 11:17
„To nije samo moj poraz, nego poraz svih sugrađana mojih i mene. Nismo se uspjeli obračunati s grafitima. Zamislite da se uspijemo kvalitetno obračunati s urbanom gerilom koja uništava fasade i crta grafite, bili bi prvi grad po uređenosti ne samo u Europi nego u svijetu. Ali, evo, uvođenjem 240 kamera mislim da ćemo i tome stati na kraj“, kazao je Bandić.
Uz urušeno zagrebačko gospodarstvo, neravnomjeran razvoj gradskih četvrti, glomaznu gradsku upravu, netransparentnu javnu nabavu, urbanistički nered i balkanizaciju javnih površina, porast siromaštva i više od 40.000 nezaposlenih sugrađana, ostavljam da zaključite jesu li grafiti najveći zagrebački problem, kako je to kazao Bandić.
Grafiti su problem zajednice
Neodobreni grafiti na gradskim pročeljima, spomenicima, fontanama, pothodnicima, tramvajskim i autobusnim nadstrešnicama, prometnim znakovima i drugim mjestima su vandalizam! Oni doista ne predstavljaju samo Bandićev problem. Grafiti su problem zajednice.
Stvarni iznos novca kojega je gradska uprava na čelu s Bandićem u proteklih 12 godina potrošila na uklanjanje grafita, zajednici nikada nije predočen. Postoji izjava predstavnika Gradskog ureda za prostorno uređenje iz 2007. godine, da je Grad Zagreb u 2006. godini za čišćenje pročelja od grafita uvredljivog i neprimjerenog sadržaja, potrošio 1.002.540,00 kuna.
Iz tog podatka možemo zaključiti da se troškovi uklanjanja i čišćenja površina „nagrđenim“ grafitima u proteklih 12 godina penju na više od 12.000.000,00 kuna. Grafiti također umanjuju vrijednost nekretnina, a kod građana izazivaju nelagodu, ostavljajući pri tom dojam da se radi o nesigurnoj zajednici.
Nadalje, grafiti zajednici šalju snažan signal da gradska uprava na čelu s gradonačelnikom Bandićem u 12 godina nije sposobna riješiti taj problem i upravo zbog toga, grafiti u Zagrebu isključivo su poraz Milana Bandića.
U 12 godina vladanja Zagrebom, Bandić nije osmislio niti jedan kvalitetan integralni program prevencije naspram grafita. U (ne)rješavanju problema grafita pokazao je nepredanost, nezainteresiranost u uspostavi partnerstva sa građanima, kako bi se vandalizam smanjio i nije ostvario potrebnu koordinaciju gradskih upravnih tijela, Zagrebačkog holdinga, institucija civilnog društva i nadležnih državnih institucija.
Glasno i jasno treba reći, grafiteri su porazili gradonačelnika. Bandić se predao grafiterima. A grafiteri?
Grafiteri samo nastavljaju primjenjivati teoriju „razbijenih prozora“; ukoliko je prozor na zgradi razbijen i ostavljen nepopravljen, svi ostali prozori uskoro će biti razbijeni. Jedan nepopravljen prozor signal je da se nitko ne brine te da razbijanje ostalih prozora ne košta ništa. A ako zajednica ovaj vandalizam tolerira, zašto se „zločesti dečki“ ne bi okušali i u nekom „ozbiljnijem“ zločinu!?
Jeli uklanjanje grafita prioritet?
Na kraju, možemo se samo zapitati: nismo li sa milijunima potrošenih kuna na uklanjanje grafita sa gradskih pročelja, mogli poboljšati kvalitetu življenja sugrađana u brojnim zagrebačkim naseljima koja još uvijek nemaju vodovod, kanalizaciju, asfaltiranu cestu? I još puno toga…
