Autor:: Sanjin Španović 7/1/2010 18:23
– O predsjedničkoj kandidaturi ću razmišljati dok ću subotom trčati obroncima Medvednice. Moji pogledi sežu dalje od obronaka Medvednice – u svom klasično stilu, bez ne ili da, odgovorio mi je prije točno godinu dana Milan Bandić kada sam ga tog popodneva nakon ostavke Ive Sanadera upitao razmišlja li o predsjedničkoj kandidaturi.
Ta izjava kasnije je završila u naslovu teksta, te je krenula višemjesečna saga o tome hoće li se Milan kandidirati.
– Istog tog dana kada je Sanader dao ostavku Bandić je odlučio da će ići za predsjednika – ispričao je u jednom neformalnom razgovoru prije nekoliko mjeseci jedan od nekadašnjih Bandićevih najbližih suradnika. Bandić mu je to ispričao kada ga je zvao da mu se uključi u kampanju.
“Milan bi imao veće šanse da Kosor nije krenula hapsiti”
– Bandić tek danas shvaća da bi imao više šansi da je Sanader ostao. Mogao bi sa njime napraviti deal, a narod još uvijek ne bi prepoznao ozbiljnost afera političara poput njega ili Sanadera – kaže nam jedan SDP-ovac, također u neformalnom razgovoru, i nastavlja:
– Da Kosor nije krenula hapsiti, da nije nastala antikorupcijska klima, Milan bi imao puno veće šanse, ma mislim da bi i pobijedio. Ovako je danas tu gdje jest. Na gradonačelničkoj stolici koja lagano klizi od guze.
No, prije točno godinu dana guza je čvrsto sjedila na tom stolcu. Iza Bandića su bili trijumfalno osvojeni lokalni izbori, u Skupštini je doduše imao oporbu u SDP-u, ali svi oni bili su spremni živjeti sa Milanom u divljem braku kako je to jednom opisao jedan član partije.
Pred Bandićem je bilo ljeto iščekivanja o tome hoće li u borbu za Pantovčak ići Josipović ili Jurčić, te hoće li HDZ zaista kandidirati Andriju Hebranga. Sa tim istim HDZ-om je imao pakt o nenapadanju i uzajamnoj podršci. Točnije, bar je mislio da ima pakt jer je na jesen dobio tri uzastopne odbijenice Jadranke Kosor za sastanak.
Prvi godišnji nakon 11 godina
Samo nekoliko dana prije ove, za Hrvatsku velike obljetnice, Marko Melčić je otkrio prvi primjer pakta i utjecaja Sanadera na Bandića. A Bandić mu je danas odgovorio – napadom, jer napad je najbolja obrana.Prisjetit ću se kako je istim stilom lani u jesen napao još jednog svog suradnika koji je otvorio drugu, danas još uvijek goruću temu.
Ivo Jelušić je naime otvoreno progovorio o minusima u Zagrebu, a Bandić mu je isto nešto poručio. Danas je grad u minusima do grla, a rebalans od 400 milijuna kuna je bacanje krafne u oči građana. I zato danas, godinu dana kasnije, Bandića čeka novo ljeto iščekivanja. No, nimalo lagodno kao ono prije 365 dana.
Hoće li Dragan Kovačević ispuniti svoju prijetnju o referendumu ili samo skuplja političke poene? Hoće li se Jadranka Kosor napokon naći sa njime i popričati? Hoće li SDP na čelu sa Bernardićem popušiti ovaj rebalans proračuna ili će naći negdje muda i izglasati refendum u Skupštini?
Ovo je samo dio pitanja koje Bandića čeka. I zato me ne bi iznenadilo da uzme prvi pravi godišnji odmor nakon 11 godina (ovaj zadnji je bio ipak za kampanju) i razmisliti kako izdržati do parlamentarnih izbora. A ako negdje sretne Ivu Sanadera Milan mu može samo, doduše neizravno, prigovoriti što mu je ovaj uništio političku karijeru. I Jaci isto.
