Autor:: Tanja Molvarec 1/25/2012 9:33
Udruga za sindrom Down koja ima sto članova, a u zadnje tri godine se povećao i broj beba, još uvijek nema adekvatan prostor za rad. Naime, prostor u Cilićevoj ulici od svega 70-ak metara kvadratnih nije dovoljan kako bi se u njemu provodile radionice za više članova.
– Zatražili smo od Grada veći prostor i nadamo se da ćemo uspjeti. Prošle godine smo primili sedam novih beba. Važno nam je da možemo organizirati još jednu radionicu i zaposliti više ljudi. Jer ovdje jednostavno nema dovoljno mjesta za sve – kazala je Natalija Belošević, predsjednica Udruge za sindrom Down.
Liječnik majci djeteta s Downom kazao da dijete neće doživjeti tridesetu
Radionica koja sada postoji je u jednoj maloj sobi u koju dolaze djeca nakon osnovne škole i tamo provode vrijeme, igraju se, druže, pjevaju i izrađuju prava mala umjetnička remek djela.
– Na radionicama se bave likovnom umjetnošću, imamo i kazališne grupe. Često se s djecom i mladima odlazi u park, u šetnje, na sladoled. To je važno kako bi ih se socijaliziralo. Sada za Valentinovo se u radionici izrađuju slatki paketi i stvaraju slike – kazala je Belošević te dodala kako postoji i edukacija za roditelje.
– Roditelji dolaze, druže se, razmjenjuju iskustva. Ovim putem pozivam i sva rodilišta da nam se jave. Jer nerijetko se događa da su roditelji novorođenčadi s Downovim sindromom uplašeni i ne znaju kome se obratiti, a liječnici im ne pružaju nikakvu utjehu. Zapravo, prošle je godine u jednoj zagrebačkoj bolnici liječnik kazao jednoj majci da njeno dijete rođeno s Downom neće navršiti 30 godina. Oni mogu doživjeti uobčajenu dob, ali uz pravilnu brigu i njegu – kazala je Belošević.
Djeca s Downovim sindromom mogu sve što i ostala djeca
Udruga ima i logopeda koji radi s djecom. No, unatoč trudu ljudi iz udruge, i dalje postoje zastarjeli zakoni o Downu.
– Djeca i mladi s Down sindromom mogu sve što i ostala djeca. Mogu se baviti sportom, kao primjerice mlada Andrea Kaselj koja je prvakinja u klizanju, a piše i pjesme. Izdala je čak i knjigu. Njen prijatelj Ivan se također bavi klizanjem, a Ante obožava nogomet i strastveni je navijač – kazala je Belošević. No i dalje se roditelji susreću s predrasudama.
– Protiv njih se teško boriti. Kada se šećem sa svojim sinom koji ima Downov sindrom ljudi me gledaju puni suosjećanja i žale nas. Ali nemaju zašto. Moj sin je topla osoba, otvorena. Samo mu treba dati šansu – kazala je Belošević.
Djeca s Dowmovim sindromom mogu ići u redovnu školu i vrtić što je dobro i za ostale učenike koji na taj način uče kako se ponašati prema djeci s posebnim potrebama.
– U Udrugu nam dolaze i profesori i studenti s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta. Imamo dobru suradnju s njima. Također zahvaljujem i Gradu i Ministarstvu zdravstva jer se javljamo na svaki natječaj i bez njih ne bi udruga preživjela – kazala je Belošević.
