Muzej suvremene umjetnosti u prosincu prošle godine predstavio je izložbu Nam June Paik: In the Groove, posvećenu ranoj fazi djelovanja pionira medijske umjetnosti Nama Junea Paika. Ovom izložbom, osim predstavljanja rada Nama Junea Paika, MSU ukazao je na specifične odnose Nama Junea Paika i paralelne prakse s umjetnicima iz regije mapirajući specifične paralelne prakse umjetnika iz Hrvatske, Srbije i Slovenije. Umjetnici zastupljeni na izložbi su i Marina Abramović, Ivan Ladislav Galeta, Sanja Iveković, Nada Kolundžija, Katalin Ladik, Dalibor Martinis, Aleksandar Srnec i Goran Trbuljak. Tako se kroz izložbu promišljaju određeni aspekti medijske umjetnosti od 1960-ih do 1990-ih.
Izložba je podijeljena u više diskurzivnih cjelina, u skladu s različitim temama koje su prožimale Nam June Paikovu umjetnost.
Svjetovi Nam June Paika uvažavanje su i razmišljanje o životu i umjetnosti samog umjetnika. Paikov put kao umjetnika bio je doista globalan, a njegov utjecaj na umjetnost videa, medija i televizije bio je dubok. Kako bi se u prvi plan stavio kreativni proces koji je karakterističan za Paikov umjetnički rad, potrebno je sortirati kroz njegova živa kretanja, od Azije do Europe u Sjedinjene Države i ispitati njegove promjenjive interese i načine na koje su se pojedina umjetnička djela mijenjala u skladu s tim.
Izrazito eksperimentalna i inovativna praksa kroz televizijske projekte, instalacije, izvedbe, suradnje, razvoj novih umjetničkih alata, pisanje i podučavanje, pridonio je stvaranju medijske kulture čime je proširio definicije i jezike stvaranja umjetnosti.
Paikov život u umjetnosti izrastao je iz politike i pokreta protiv umjetnosti 1950-ih, 1960-ih i 1970-ih. Tijekom ovog vremena društvenih i kulturnih promjena, slijedio je odlučnu potragu za kombinacijom izražajnog kapaciteta i konceptualne snage izvedbe s novim tehnološkim mogućnostima povezanim s pokretnom slikom. Paikova istraživanja videa i televizije i njegova ključna uloga u transformaciji elektroničke pokretne slike u umjetnički medij dio su povijesti medijske umjetnosti.
Revolucionarni umjetnik
Možda i najzanimljiviji izloženi Paikov artefakt u Muzeju suvremene umjetnosti je upravo TV koji prikazuje Buddhin odraz. Naime, Paik je zamislio drugačiju televiziju, tzv. “globalni groove” umjetničkih izraza viđen kao dio “elektroničke autoceste” koja bi bila otvorena i besplatna za sve. Nam June Paik je među prvim umjetnicima demonstrirao dubinsko razumijevanje za revolucionarne implikacije upotrebe videotehnologija na društvo pa tako i umjetnost.
Višestruki oblici videa koje je Paik razvio mogu se tumačiti kao izraz otvorenog medija koji može cvjetati i rasti kroz maštu i sudjelovanje zajednica i pojedinaca iz cijelog svijeta. Paik je, zajedno s mnogim umjetnicima koji su radili kao pojedinci i unutar kolektiva tijekom 1960-ih 14 i 1970-ih na stvaranju djela za televiziju kao i za alternativne prostore, doveo u pitanje ideju televizije kao medija i domene isključivo pod kontrolom monopola emitera. Iz tih se razloga smatra kako je Paikova umjetnost bila revolucionarna.
Iako se Paikove umjetničke zasluge najčešće tumače kroz zapadnjačko očište interpretacija umjetnosti, ovaj je umjetnik bio u pravom smislu globalni fenomen. Djetinjstvo je proveo u Južnoj Koreji, glazbeno obrazovanje u ranim je godinama stekao u Japanu, a umjetničku karijeru izgradio je u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama. Lucidnim objedinjavanjem raznolikih, kompleksnih, udaljenih kulturoloških fenomena u svojoj umjetničkoj praksi, Paik je donio globalnu i hibridnu perspektivu umjetničke prakse te je nadahnuo mnoštvo drugih umjetnika iz raznih dijelova Azije i zapadnog svijeta.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA.