Autor: Branka Vučetić Atletić/ Učilište Profokus 3/26/2012 10:45
Jesu li hrvatski modni dizajneri spremni prihvatiti stručnu modnu kritiku ili pak čitati razne natpise i osvrte koji su povezani osobnim stavom i jednostavnom formulom: To se meni sviđa!
Tijekom modnih večeri Cro-A-Portera priželjkivali smo i igru boja u modnim kolekcijama. Tu igru vidjeli smo u segmentima tijekom više večeri, a većina nas je pomislila : Blažena crna!
U osnovnim parametrima dizajniranja odjeće u lekciji broj jedan sadržana su jednostavna pravila kreiranja, a to su: ”Postavi odnos boja u kompoziciju i pravilnu proporciju, odredi tkaninu koja je u funkciji zadane forme i primjeni funkciju, estetiku i etiku unutar dizajnirane cjeline”.
Ako se ta pravila poštuju može se uvidjeti da je ih je malo, ali upravo stoga veća je mogućnost pogreške. Ukoliko ne poštujemo i ako nemamo istančanu kreativnu moć i dosljednost u stvaranju novih dizajnerskih oblika, greške su očite.
Jednostavna pravila važno je usvojiti, jer ako ih ne poznajemo ne možemo ih s jednostavnošću kršiti. Oni koji to čine nasumice nanose toliko štete dizajnu i nisu ni svjesni da su glavni pokretači lošeg ukusa.
Za nevjerovati je koliko je moguće griješiti kada u kreiranju dolazi do uporabe boja. U većini ako ne postoji harmonija, javlja se disproporcija. Ako nešto nije harmonično kažemo da je ili dosadno ili pak kaotično.
Stoga nas neharmoničnost koja je ujedno i vizualno iskustvo usmjerava da osoba koja gleda nije zaokupljena.
Takve informacije mozak percipira kao ne interesantne, dok na drugoj strani postoji vizualno iskustvo toliko prepuno i kaotično da je u njega nemoguće gledati.
Nedefiniranost je najlošija varijanta
Nakon što smo odgledali sve četiri večeri u kojima su se predstavili hrvatski dizajneri s velikom sigurnošću možemo ustvrditi da je većina dobrog dizajna ukomponirana tamo gdje su prevladavale monokromatske boje ili pak ono što nazivamo nebojama, crna i bijela.
Kada bi uzeli u obzir da se radi o kreativnom radu, svakako da bi cjelokupnu modnu prezentaciju trebali podijeliti u dvije grupe. Dizajneri koji eksperimentiraju u boji i formi i žele svojim dizajnom unijeti promjene u komercijalizaciji dizajna, te drugu grupu koja ciljano radi nove sezonske kolekcije koje bi trebale odmah zaživjeti na tržištu.
Nedefiniranost je najlošija varijanta. Ako nema koncepta ni publika, ni potencijalni klijenti ne znaju definiciju ponuđenog.
U nebrojeno slučajeva dolazimo i do pitanja etike i estetike. Za to ženske cipele su najbolji primjer. U većini su cipele na svim modnim prezentacijama odabrane tako da je posve nemoguće bilo hodati u njima, a pogotovo koračati stepenicama što se višekratno i pokazalo na pisti. Poneke manekenke nevične hodanju u potpeticama imale su problem pri ravnom hodu, a nekima se dogodilo da su jedva ostale uspravno, jer im je prijetila opasnost da padnu nasred piste.
Možemo zaključiti da je lijepo vidjeti žensku nogu u potpetici, a tako je i sama figura izdužena. Veliko ”da” kada je cipela proizvedena s ciljem da bude ekstremno naglašena kao projekt novog tipa visoke potpetice, no kada je u pitanju ”komercijalna cipela” i pri tome zakinuta njena osnovna funkcija nemogućnost hodanja, tada se gubi svaki smisao ponajviše u etičnosti.
Zašto prezentirati cipelu kupljenu preko interneta za desetak dolara, kad sa sigurnošću znamo da je loše kvalitete, nestabilne pete i lošeg kalupa?
Ista stvar je i u samamo dizajniranju odjeće kada etičko estetska definicija mora biti postavljana. Upravo dizajneri stvaraju i utječu na dobar ili loš ukus šireg pučanstva. Kritički osvrt nije pitanje zanovijetanja i čangrizavosti on mora biti potkrijepljen činjenicama, kako bi se dobio uvid u sve što je dobro i loše. Zato je važno postaviti mjesto u nedefiniranoj poziciji i same modne kritike u Hrvatskoj.
Jesu li hrvatski modni dizajneri spremni prihvatiti modnu stručnu kritiku ili pak čitati razne natpise i osvrte koji su povezani s osobnim stavom i jednostavnom formulom: To se meni sviđa! Svakako da je važan stav pojedinca, kupca, klijenta, ali ako želimo razvijati kreativnost i dobar dizajn tada moramo poslušati nešto od onih koji imaju što profesionalno za reći.
Postoji ustrajnost u održavanju hrvatske mode živom
Za zadnju večer Cro-A-Portera ponudili su nam svoja modna viđenja, Teo Perić za Mak, Luka, Linea Exclusive, Hippy Garden, Zigman.
Teo Perić već više sezona u prepoznatljivom rukopisu kreira za modnu marku MAK. Njegova kolekcija je tonski smirena, ali još uvijek nije oslobođena tereta. Tako se na jednom modelu pronađu falde, nabori, prošivi, paspuli. U odjeći koju kreira bilo bi dobro poneke dijelove i dodatke posve izostaviti.
Luka već nekoliko sezona istražuje poznati volumen predimenzionirane suknje. Nemožemo se oteti razmišljanju kada će biti kraj tom istraživanju?
Linea Exclusive, postavila je nabolje pravac izgleda svojih haljina. Dobar je prvi dio kolekcije u kojem se igra bojama. Koktel haljine su kratke i u duhu vremena, a mogu ih odjenuti i vrlo mlade osobe.
Hippy Garden i kolekcija u bijelom pokazala je kako je važna studiozno izgrađena proporcija i vješta igra s umetcima u kojima se nazire gola koža. Za svaku pohvalu je što je kreatorica jednim djelom unijela i mušku odjeću kao svoj dobar modni novitet.
Zigman i ove sezone želi promjene, pa se napokon riješio velikih volana i sjajnih traka, ali je zato ponovo postavio niz usko rezane tkanine koji pomalo podsjeća na volane s manje volumena i umjesto traka ugradio je perje. Šteta je što tako dobar poznavatelj odličnog kolorita, a ujedno i izraženog osjećaja za atraktivnim, što je vidljivo u dijelovima kada zna dobro postaviti i predimenzionirane cipele ne koristi to svoje znanje i oslobodi se nakrcanih odjevnih predmeta.
Nakon svih večeri moramo zaključiti da je pozitivno to što postoji ustrajnost da hrvatska moda živi i da ima svoj kreativni potencijal. Treba podržati i napore organizatora koji pomažu da se modna scena održi i profilira.
Za koji mjesec očekuje nas i FASHION WEEK ZAGREB.
