Autor:: Nevia Bagić 1/8/2010 15:23
Već tjedan dana od nove godine, a ja sam još u euforiji. Proslava u hotelu Phoenix bila je pun pogodak. Sve je bilo naprosto savršeno: atmosfera, ljudi, društvo, organizacija… Jako mi je drago što sam u Novu godinu ušli radno. Nosili smo mini modnu reviju Foxa i naočale Prooptike, i to mi je bilo superzabavno jer modna revija nije bila nimalo tipična.
Misteri Dino Bubičić i Bruno Orešković te Ivana Paris, Kristina Lumbar i ja zezali smo se na pisti dok su škljocali fotoaparati. Nama je bilo baš zabavno, a vjerujem i ostalim gostima. Cijela ekipa mi je bila jako zabavna, ali najviše sam se našla s Kristinom. Nisam imala nikakvo loše mišljenje o njoj prije no što smo se upoznale u Phoenixu, a nisam sklona vjerovati stereotipima kako su manekenke glupave, ipak Kristina me jako iznenadila. Opuštena i draga cura.
I Bruno mi se jako svidio, iako mislim da me za mrzio zbog ekscesa sa šljokicama. Desilo se naime, da sam 31. ujutro bila na frizuri u CHARMARIE. Obožavam taj frizerski salon i uvijek se savršeno brinu o meni. Napravili su mi prekrasnu mladenačku frizuru s loknicama, no problem je nastao kad sam na kosu stavila sprej sa šljokicama. Nestašne se šljokice nisu zadržale na kosi, nego su padale posvuda. Imala sam ih po tijelu i odjeći, a kako je Bruno sjedio kraj mene bilo ih je po njemu i po njegovoj torbi. Mislim da me htio ubiti, hehe.
Jako mi je drago da je bila i moja prijateljica Matea. Ona mi je najbolja prijateljica i bilo bi mi neizmjerno žao da sam zbog posla morala dočekati novu daleko od nje. Ovako se poklopilo ugodno s korisnim.
Proslavu je posjetio i Mladen Burnać, dobar prijatelj moje menadžerice iz agencije Best Model Sanje Bjedov koja je s Tamarom Roglić organizirala ovaj doček. Žao mi je što se nisam s njime previše družila, no koliko sam shvatila, njemu je bila otkazana neka gaža, pa je svratio kod nas nakratko i pobjegao prije odbrojavanja negdje u Zagreb, pjevati.
Nakon odbrojavanja počela je prava fešta, uz tamburice i slavonske hitove Gazdi, Thompsona i Zlatka Pejakovića. Plesalo se kolo, vlakić… ma nezaboravan provod, sve u svemu. Iz Sesveta smo Bruno, Kristina, Matea i ja otišli u grad i veselje i feštu nastavili u Sokolu. Nagovarali smo i Dinu i Ivanu da dođu s nama, no dini se nije išlo. Mislim, Ivana je šutjela, ali mislim da njoj nije problem tulumariti. Mislim da je, s druge strane, Dini bio problem što on zna popiti pa bude neugodna. Nitko ne želi da se ponove prozri iz Big Mamma House-a. Na kraju su i Kristina i Bruno negdje nestali, vjerojatno se vratili u hotel gdje smo odsjeli u sobama, a mene kući vratio prijatelj.
Sad kad se prisjećam, dođe mi da sve ponovim. Ali sada treba u nove radne pobjede. U sljedećoj se godini želim što više zaokupiti poslom, koliko mi to škola omogućava. Znam da neće biti lako, kriza je i nema toliko posla. No sigurno je da imam manekenski angažman za Valentinovo, a ako nešto bude u međuvremenu, biti će odlično. I želim da mi dragi što prije dođe živjeti u Zagreb jer ova relacija Zagreb-Zadar nije mi odviše draga. Htjela bih ga odvesti na Sljeme dok pada snijeg, na svoja najdraža mjesta u gradu, pokazati mu gdje sam odrasla. Da, to si želim u 2010-oj.
