2/8/2014 11:00
Teatar Rugantino u suradnji sa MMC Interkulturom 01. veljače u KKD Vatroslava Lisinskog predstavio je autorski projekt Mirana Kurspahića THIS CASTING, inspirirano dramom Creeps Lutza Hubnera. Tri djevojke glumice, nezaposlene u potrazi su za angažmanom. U očajnoj borbi za egzistenciju spremne su učiniti sve moguće i nemoguće za malo slave i pristojan život. Na audiciji se od njih tražilo da pokažu sva svoja umijeća, a sve je to vodilo prema ponižavanju. Na vidjelo je izašlo koliko je težak glumački, voditeljski posao, tako da je kod gledatelja izazvalo sažaljenje i tugu. Milera Videk, Iskra Jirsak i Mia Biondić izuzetno talentirane glumice, odigrale su svoje uloge do savršenstva i pokazale su da Zagreb, odnosno hrvatsko glumište ima veliki glumački potencijal. Redatelj Miran Kurspahić koji je adaptirao tekst, vješto je vodio predstavu i zajedno sa mladim glumicama napravio istinski hit. Čestitke teatru Rugantino, glumicama, redatelju i ostaloj ekipi!
U okviru ciklusa Europskog kazališta u Zagrebačkom kazalištu mladih 03. veljače, gostovalo je Mestno gledališče ljubljansko iz Slovenije, s predstavom „Othello“ Wiliama Shakespearea u režiji Jerneja Lorencija, jednog od ponajboljih slovenskih redatelja. Publika je velikim pljeskom nagradila glumce Sebastiana Cavaza u ulozi Otella, Primoža Pirnata kao Jago, Viktoriju Bencik Emeršič kao Desdemona …… Otello Sebastiana Cavazza pouzdan i neustrašiv vojskovođa, sa spoznajom otuđenja u svijetu koji ga neće prihvatiti kao svoga, nesiguran u vlastite vrijednosti, postaje idealna žrtva dijabolične zavisti. Jago Primoža Pirnata, manipulant do boli bio je impresivan. Viktorija Bencik Emeršič donijela je jednu novu Desdemonu, koju je publika zdušno prihvatila, pozdravila. Čestitam svima koji su nam omogućili da uživamo u izuzetnoj predstavi sa odličim glumcima! Hvala i Zagrebačkom kazalištu mladih!
U četvrtak, 06. veljače, održana je 11. sjednica Gradske skupštine, na kojoj je kao i obično bilo burno. Zastupnici oporbe redom tražili su riječ i prigovarali svemu i svačemu, naročito su prigovori upućeni našem gradonačelniku. Po starom dobrom običaju, prema njihovim riječima kriv je za sve i svašta. Neke odluke su izglasane, neke točke maknute iz dnevnog reda, o nekima se pak dugo raspravljalo. Sve bi to bilo dobro da takve rasprave vode zajedničkom cilju, boljitku življenja u Gradu Zagrebu, ali na žalost nije tako. Pokazalo se i na dosadašnjim sjednicama da rasprave samo dižu tenzije i nadovezuju se jedna na drugu i nastane opći kaos, umjesto da se argumentirano razgovara i donose kvalitetne odluke. Između ostalih, Gradska skupština je prihvatila Zakon o kazalištima, koji je već prihvaćen od Hrvatskog sabora. Sad slijedi natječaj za intendanta Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, pa ćemo vidjeti kako će to izgledati u praksi. Prateći dosadašnje sjednice Gradske skupštine, primjećujem da se za riječ uvijek javljaju isti gradski zastupnici, oporba nastoji negirati sve dobro što je učinjeno u našem Gradu, a učinjeno je puno, od prometnica do sportskih dvorana, to ne možemo poreći! Građani Zagreba imaju puno manje primjedbi na rad gradske vlasti za razliku od gradskih zastupnika. Dakle, naši sugrađani su zadovoljni životom u Zagrebu, naravno uvijek netko ima neki prijedlog ili zamjerku, ali po raspravama zastupnika u Gradskoj skupštini ispada da se ništa ne radi i da baš ništa ne valja. Zašto je tome tako, kao da su gradski zastupnici zaboravili da su ih birali naši sugrađani sa punim povjerenjem da će raditi za dobrobit svih nas, a ne da se međusobno svađaju i prkose jedni drugima iz nekakvog truca ili …. Ako je nešto dobro, onda bi to trebalo biti dobro za sve, bez obzira iz kojoj stranci pripadaju. Građani Grada Zagreba bili su i moraju ostati na prvom mjestu. Zahvaljujući njima sjede u Gradskoj skupštini, a to nikak ne bi smjeli zaboraviti!
U našim bolnicama je totalna neorganiziranost. Pacijentima uopće nije jasno je li su liječnici još u štrajku ili nisu, radi li se u smjenama ili ne, mogu li zatražiti medicinske usluge ili ne …? Priča mi jedna naša sugrađanka da je neki dan bila u jednoj zagrebačkoj bolnici, naručena u 10 sati za mali operativni zahvat. Kad je došla, u čekaonici bila je samo ona, slijedeća dva sata je došlo još troje pacijenata. Čekala je četiri sata i nitko je nije obavijestio zašto tako dugo čeka, bez obzira što nitko u međuvremenu nije ušao u operacijsku salu. Tako čekajući nekoliko sati zajedno za ostala tri pacijenta, usudila se upitati u prolazu medicinsku sestru, je li netko uopće zna da su oni tu i da su naručeni? Odgovor je bio da još pričekaju, jer se steliziraju instrumenti. Uglavnom, pacijenticu su pozvali u 15 sati, operativni zahvat je bio gotov za 15 minuta. Pacijentica se pita, zar je moguće da nitko nema toliko odgovornosti da ih obavijesti o tako dugom čekanju, jer su u tih nekoliko sati mogli otići pojesti nešto, popiti kavu ili prošetati, ali se nisu usudili. Za usporedbu mi kaže: kad se vozimo u tramvaju obavijeste nas da je zastoj ili da neki broj tramvaja ne vozi, a ovdje gdje su bolesnici nitko nema ni malo obzira. Ne radi se ovdje o stručnosti nego o ljudskosti, to nas bar ništa ne košta, a svima puno znači, naročito bolesnicima. Kažu da lijepa riječ liječi, da osmijeh dobije odgovor osmijehom, sretan pogled sretnim pogledom – budimo ljubazniji, humaniji, barem oni koji bi to svakako trebali biti i svima će nam biti ljepše i kad nam nije dobro. Molim ministra zdravlja da i po tom pitanju učini nešto. Hvala!