Autor:: Josip Hren 12/22/2010 11:10
Desilo se povijesno glasovanje u gradskoj skupštini. Jedan predsjednik kluba zastupnika glasao je kontra svojeg kluba.
Novi predsjednik zagrebačkog SDP-a koji je pobijedio u demokratskoj utrci za prvog čovjeka Praške prekaljene SDP-ove mačore (bolje reći mačku i favoriziranog mačora) na prekjučerašnjoj je sjednici Gradske skupštine napokon ”pokazao zube”, i to prvi put otkad je troniziran.
Starijim SDP-ovim dužnosnicima to nije bilo po mjeri. Sada bijesni zazivaju raskol u SDP-u, nazivaju
Bernardića nedoraslim i buntovnikom. Ali se pritom ne predstavljaju imenom, već samo kao ”visoki izvori iz vrha stranke”. On im uzvraća da su licemjeri i foteljaši, ali da imaju pravo na svoje mišljenje, to jest biti takvima.
Između dva čitanja proračuna SDP-ovci su doista promijenili ploču. Na prvom su čitanju nazivali Bandića ”babykillerom” zbog ”navodno” viših cijena vrtića (kažem ”navodno” jer još nitko ne zna kolikom broju građana će vrtići poskupjeti, a kolikom broju pojeftiniti, pa bi građane moglo naposljetku razveseliti relativno pojeftinjenje) i manje novca za novorođenu djecu.
Na drugom čitanju, mada se suštinski ništa nije promijenilo u prijedlogu proračuna, gotovo da su tepali Bandiću kako on ”nije sve zlo svijeta”.
Jedino je Bernardić ostao dosljedan – glasao je protiv ”iskozmetiziranog” prijedloga proračuna i nije se preplašio eventualnih novih izbora za gradsku skupštinu.
Je li greška biti dosljedan? Je li greška iskočiti iz ”stranačke stege” zbog uvjerenja? Je li greška biti hrabar? Na kraju krajeva – je li greška biti mlad? Bernardić je izabran od svih članova zagrebačkog SDP-a na unutarstranačkim izborima upravo zato što vjeruju da je takav. Izgleda da petnaestak skupštinskih zastupnika SDP-a u to ne vjeruje.
Uostalom, zar se i prethodni vladar Praške uvijek slagao s Iblerovim?
