11/25/2009 12:31
“Ti si protiv blokade?”, sa začudenim i prestravljenim izrazom na licu, postavlja mi pitanje većina mojih kolega. Nije im jasno kako se netko nije odlučio prikloniti svjetini, postati jedno sa svojim vršnjacima i krenuti u nove zajedničke borbe.
Nije im jasno kako je netko protiv lupanja loncima, kuhanja graha u školskom dvorištu i općeg širenja bunta. Da, naravno, sve je to za naše i opće dobro, izlika je kojom se svi pravdaju. No kod većine je to sve ustvari radi izbivanja s nastave, rađenja nereda i izbacivanja vlastitih frustracija koje su pokupili kod kuće ili s faksa.
Nebitno. Ja sam protiv blokade! Četvrta sam godina fakulteta i da bih stigla do ovdje, pošteno sam se namučila. Zaista mi ne treba prekidanje nastave, pomicanje kolokvija i ispitnih rokova zbog revoltiranih pojedinaca. Da se razumijemo, i moja je financijska situacija daleko od dobre, ali uvjerena sam da ima daleko boljih načina za postizanje određenih ciljeva nego putem blokiranja rada.
Ovo nisu suvremene metode buđenja javnosti i vlasti. Danas se tako nešto radi dobrim i kvalitetnim marketingom, a ne buntom u rangu hippijevskog pokreta ili raznih komunističkih parola o jedinstvenu svih radnika (u ovom slucaju studenata). Javnost i Vlada hrvatske studente ovako ne vide kao mlade intelektualce koji žele bolje sutra, vec kao masu “nabrijanih” ljenčina.
Prvenstveno sam, dakle, protiv ove, prošle i svake buduće blokade, zbog želje da studij završim u što ekspresnijem roku. Protiv blokade sam i zbog pojedinaca koji se u nju ukljucuju samo zbog ekstaze koju doživljavaju na sam spomen riječi kao što su revolt i bunt. Besplatno obrazovanje ne postoji apsolutno nigdje u svijetu, pa kako da onda postoji i u jednoj maloj Hrvatskoj punoj dugova, a koja još uz to osigurava neplaćeno školovanje kroz osnovnu i srednju školu.
Protestirajte, potpisujte peticije, pojedinačno prestanite dolaziti na nastavu, ali nemojte uskratiti obrazovanje i uravnotežen studij nama ostalima koji želimo nesmetano raditi.
Čisto iz perspektive jedne mlade glave – sjetite se prošlog ljeta – pojedinim studijima predavanja i rokovi pomakli su se sve do 8. mjeseca te su tako izgubili dragocjene praznike. Želite li da se to opet dogodi?