Autor: Valentina Jarnjak Glavaš 10/21/2011 11:17
Rukometni svijet jučer oko 11 sati u crno je zavila vijest o smrti Iztoka Puca, legendarnog reprezentativca Jugoslavije, Hrvatske i Slovenije. Sudbina je htjela da RK Zagreb u 12 sati ima pressicu uoči utakmice s Barcelonom u Areni Zagreb, a vijest o smrti legendarnog Puca rastužila je sve u press salonu, od novinara do djelatnika RK Zagreb.
Svi u suzama
Zoran Gobac, Bartol Kaleb i Ivica Obrvan pustili su suze i jedva su pričali. Samo dvije tri riječi kazali su o Barceloni, sve ostalo bilo je posvećeno Iztoku.
Nenad Kljaić kojeg smo kontaktirali putem telefona jedva je pričao, čuli smo samo suze i jecaj i pokoju riječ.
Nitko nije ostao ravnodušan. Od igrača, trenera, funkcionera do novinara i navijača pa i ‘običnih’ građana. Svi su oni jučer bili u suzama.
Kako i ne bi bili, otišao je legendarni prijatelj, borac, suigrač i prije svega čovjek. S Hrvatskom je Atlanti 1996. godine uzeo zlato na Olimpijskim igrama i to je vjerojatno njegov najveći uspjeh u karijeri, a tri godine ranije protiv Wallaua se dogodio vjerojatno najupečatljiviji trenutak njegove karijere.
Tada je Iztok Puc udarcem sa osam – devet metara tri sekunde prije kraja pogodio mrežu i donio drugi naslov prvaka Europe Zagrebu. Bio je to dan za pamćenje. Država napaćena ratnim razaranjima samo je tražila mrvicu sreće i zadovoljstva, a Iztok Puc donio je tu radost u naše domove.
Suigrači će ga opisati kao najboljeg lijevog beka što je vjerojatno i bio. On sam bio je bez dlake na jeziku, ali nikad zlonamjerno, uvijek je kritizirao argumentirano, uvije za bolje sutra.
Zbogom
Prije par godina pobjegao je od očiju javnosti i otišao na Floridu te se posvetio tenisu više nego rukometu. Ne zato što je više volio tenis, nego jer je njegov sin Borut krenuo tim stopama. Krenuo je graditi tenisku karijeru.
Šokantna vijest u Hrvatsku je došla ove godine. Iztok Puc boluje od raka. I kako to obično biva svi smo se nadali i vjerovali da će i tu borbu, kao i one na rukometnom polju, pobijediti, ali 20. listopad bio je koban i Iztok nas je napustio zauvijek.
Pamtit ćemo ga kao velikog igrača, prijatelja, suigrača i najbitnije, kao velikog čovjeka.
Zbogom.
