Autor:: Tanja Molvarec 2/6/2012 10:59
Svakodnevni odlazak u školu za učenika ili učenicu koji su izolirani i s kojima nitko ne želi razgovarati tijekom dana, može biti itekako stresan. Takva djeca doživljavaju stalna ogovaranja, ruganje i podsmjehivanje što može naškoditi njihovu samopouzdanju. O problemu izolacije kod djece razgovarali smo sa psihologinjom Jelenom Vrsaljko.
– Biti prepoznat bilo pozitivno ili negativno, ali istinito od izuzetne je važnosti za djetetov razvoj, za razvijanje osjećaja samopouzdanja i samopoštovanja. Pozitivno prepoznavanje nas stimulira, a negativno nam daje mogućnost za korekciju što podrazumijeva rast i razvoj. U tom smislu bolje je negativno prepoznavanje nego nikakvo. Veće će traume doživjeti dijete koje je nevidljivo nego ono koje zadirkuju i kojem se rugaju – objasnila je Vrsaljko.
Ponekad se izolacija događa zbog toga što je pojedinac prekršio neko pravilo ili djelovao protiv vrijednosti skupine.
– Do izloacije može doći zato što je dijete odraslima otkrilo neku tajnu koju djeca u skupini međusobno dijele, što se zna događati kada odrasli zloupotrebljavaju svoju moć na štetu djece. No, ponekad relativno mala ili beznačajna razlika u djetetovom ponašanju ili izgledu može dovesti do toga da ga okolina u prvom kontaktu odbaci. Razlog je urođeni strah od od drugačijeg. Ipak, taj je strah u navedenom smislu pozitivan, ima lošu nuspojavu da se ponekad bojimo ili nelagodno osjećamo u situaciji kada to realno nije potrebno samo zato što je drugačije – kazala je Vrsaljko.
Razlog izolacije mogu biti i međusobno nerazumjevanja odnosno svađa među djecom.
– U toj su dobi već razvijene psihološke igre te postoji mogućnost da neko dijete nagovaranjem ostale djece da ignoriraju neko treće zapravo time dokazuje svoju moć. Takvo ponašanje može biti naučeno u okviru roditeljskog doma, ali i utjecaj medija i okoline igra značajnu ulogu u razvoju ličnosti tako da razloge takva ponašanja možemo tražiti za svako dijete individualno. Generalizacije nisu poželjne. Najbolji je put da dijete ignorira izolaciju, a nakon nekog vremena prirodna potreba za komunikacijom kod nekih će pojedinaca u dječjem društvu nadići strah, nelagodu ili ljutnju koju osjećaju prema izoliranom djetetu – poručila je Vrsaljko.
Pitajte dijete kako bi ono riješilo problem
Za dijete je teška situacija kada ga drugi ignoriraju, ali i za odrasle i zato je važno da dijete ima podršku bliže okoline, važnih odraslih, obitelji.
– Djetetu je neki put dovoljno da zna da ima nekoga uz sebe tko mu čuva leđa. U takvim situacijama djetetu pomaže samopouzdanje i samopoštovanje. Samopouzdan čovjek vjeruje da je sposoban razmišljati, donositi odluke i i rješavati probleme na koje nailazi u svojem životu, a zadatak roditelja je da upravo te karakteristike potiče kod svog djeteta. Ukoliko se odbacivanje od strane vršnjaka dogodi djetetu koje ima razvijeno samopoštovanje ono će puno lakše izaći na kraj s tim nego neko drugo dijete. Za dijete koje ionako ima problem s prihvaćanjem sebe takvo što može biti jaka i značajna trauma – upozorila je Vrsaljko.
Roditelj može utjecati na samopouzdanje djeteta tako da iskazuje uvjerenje da dijete ima kapacitet da riješi svoj problem.
– U situacijama kada ostali učenici igrnoriraju dijete roditelj s njim može razgovarati, slušati ga, pitati ga kako se osjeća te mu pomoći da samo nađe rješenje i dopustiti mu da uči na vlastitim greškama. Može ga pitati kako će riješiti svoj problem. Na taj će način potaknuti mladu osobu da razmišlja o problemu kao o nečem što je rješivo, a ne stalno i trajno stanje. Sami roditelji mogu ponuditi način na koji bi to riješili. Primjerice da se upiše na neku aktivnost i proaktivno nađe novo društvo u kojem će biti prihvaćeno, da razgovara s nekim drugim – savjetovala je Vrsaljko.
