U prestižnoj zagrebačkoj galeriji Kranjčar otvorena je 167. samostalna izložba, ali i prva izložba crteža poznatog hrvatskog slikara Velimira Trnskog. Dakle, radi se o našem umjetniku s pariškom adresom, a čija se izložba sadržajem i temom prigodno uklopila u vrijeme blagdanskog ozračja u kojem se naglasak stavlja na dom, obitelj i najmilije. Rad Trnskog ima vrlo zanimljiva obilježja, kao npr. sakrivene portrete unutar portreta. Također, njegovi crteži sadrže veliku količinu detalja.
Gospodin Trnski izrazio je svoje zadovoljstvo sa izložbom. Napomenuo je kako je dugo vremena čekao na istu i kako su se kojekakve situacije dogodile u međuvremenu. U konačnici je uspio s naumom jer se nakon 166 izložbi sa slikama htio pošteno i elegantno predstaviti i s crtežima.
Umjetnik se osvrnuo i na priču koju pričaju njegovi autoportreti i portreti, odnosno zašto ih slika:
Slikar slika sve što je oko njega, što živi, što miriši i što pamti, a ovi moji portreti nisu bili naručeni portret, nego su to portreti raznih mojih sjećanja. Slikao sam ono što sam vidio u nekom filmu, što sam vidio na ulici u Parizu i onda sam još to pomiješao sa svojim sjećanjem. Znači, zanimaju me ljudi. – Velimir Trnski, slikar
Na izložbu se osvrnula i Draženka Jalšić Ernečić, autorica i kustosica izložbe. Ista je komentirala kako se prvi put susrela s dotičnim crtežima prošle godine, iako umjetnikov rad prati još od 1994. godine od faze njegovih zlatnih portreta preko fenomenalnih serija Dubrovnik i Portreti s Britanca.
Velimir Trnski, razapet između pariškog i hrvatskog svijeta, ističe da, kada uđe u atelje, sve nestaje osim njegove posvećenosti umjetnosti i bijelom platnu. Njegov opus, koji je izložen u Galeriji Kranjčar, odražava duboku emocionalnost, podvojenost, melankoliju i bogatstvo iskustva dviju kultura. Trnski se kroz svoje radove bavi istraživanjem osjećaja pripadnosti, kombinirajući utjecaje oba svijeta. Njegova umjetnost, iako ukorijenjena u osobnoj stvarnosti, otkriva univerzalne teme, stvarajući prostor za refleksiju o identitetu i dualnosti koji su oblikovali njegovu umjetničku i životnu putanju.
Trnski je jednom rekao o sebi:
Po crtežu se, kao zvijer po tragu, pozna autor.
Kreativnost je za mene način života i pogled na svijet. U stvari, sa tim božjim darom se više vidi, doživljava i razmišlja nego prosječno. Nama stvaraocima je dužnost da dokumentiramo, ukazujemo i komuniciramo s ljudima i istinom, subjektivnom i objektivnom.
Risati svoj život je gorko slatka istina, unutarnje ogledalo i zamka iz koje nema izlaza. To je putovanje zbog putovanja, a cilj nije važan.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA.