Autor: Boris Cvetković 2/17/2010 13:18
Od ovoga mjeseca samo na portalu Zagrebancija.com imate priliku izabrati zagrebačkog policajca koji je svojim radom u službi ili izvan nje učinio Zagreb sigurnijim mjestom za Vas i vašu obitelj.
U suradnji s Policijskom upravom zagrebačkom Zagrebancija.com vam svakog mjeseca predstavlja dva policijska službenika, koji su pomno izabrani među brojnim prijedlozima pristiglim iz svih zagrebačkih policijskih postaja, a koji su svojim radom zadužili sve građane metropole.
Mario Imširović, službenik Policijske postaje Trešnjevka uhvatio je 23-godišnjeg lopova u ormaru širine 35 centimetara u stubištu u Cerničkoj ulici.
– Uputili su nas na dojavu o krađi u Cerničkoj ulici i na mjesto događaja su krenule dvije patrole. Jedan nas je građanin uputio prema zgradi u kojoj je bio lopov.
Ušli smo u podrumske prostorije, ali tamo nije bilo nikoga. Kolega koji je došao samnom ostao je na ulazu u haustor kako se kradljivac ne bi isšuljao, a ja sam krenuo na kat.
Čuo sam buku na ulasku u zgradu, poput nekakvog bacanja, ali kada sam došao do 3. kata nije bilo nikoga. Ipak, na tom katu na podu je stajala hrpa razbacanih kutija od cipela pored ormara. Zastao sam jer mi nikako nije bilo logično da netko tako ostavlja stvari.
Kako se donja bravica na ormaru nije mogla zatvoriti, otvorio sam vrata. Lopov je cijeli stao u ormar širok 35 centimetara. Bio je, onako mršav a kada me ugledao sav se pokunjio i rekao ‘Evo me, tu sam’ i ispružio ruke. Stavio sam mu lisice i izveo ga iz na stubište – objasnio je Mario.
Na izlazu iz zgrade već je došla i pokradena baka Ivanka, te čim je vidjela lopova povikala, ‘To je taj, to je taj’.
Zanimljivo je da je 23-godišnjak znao da baka Ivanka ima veću količinu novca jer je išla uplatiti rentu za Dom. Mario je istaknuo da je u sedam godina službe već upoznao dotičnog kradljivca.
>> Ovdje možete glasati za Marija Imširovića
Antonija Bilić, službenica Sektora upravnih, inspekcijskih i poslova civilne zaštite u sustavu unaprijeđenja biometrijskih putovnica postala je glavna spona u prilagodbi između građana i informatičkog sustava.
– ‘Antonija, spajam ti Hitnu’, glasio je jedan od poziva koje sam primila u petak poslijepodne, a s druge strane telefona javio se uznemireni otac male bebe. Dijete je trebalo na hitnu operaciju u Njemačku, a putovnica nije bila napravljena.
Kroz razgovor sam smirila tatu i odmah dogovorila hitnu izradu putovnice. Cijeli je odjel ostao raditi prekovremeno sve dok putovnica nije bila gotova. Beba je prebačena u inozemstvo i operacija je uspješno izvedena – prepričala je Antonija samo jedan od slučajeva u svakodnevnom poslu izrade biometrijskih putovnica.
Projekt izrade novih, biometrijskih putovnica krenuo je 30. lipnja 2009. i Antonija je u njemu bila od samog početka. Novi računalni program te novi način izrade donio je i građanima i službenicima PUZ-a mnoštvo problema.
– Slike za biometrijsku putovnicu su drugačije od slika za staru putovnicu i često se događa, da unatoč tome što fotografi znaju kakvu sliku treba napraviti to ne naprave te ju računalo ne želi prihvatiti. Zatim, ljudi često prejako pritisnu prst ili imaju znojne prste – dodaje Antonija.
Kada su krenule nove putovnice, građani su ih većinom uzimali iz znatiželje ili zato što su htjeli imati nešto novo, što je u trendu. Stare su se putovnice prestale izdavati 18. siječnja, a prema Antonijinim riječima, biometrijske su se svima svidjele.
– Nedavno je došao jedan ‘živahni’ djedica, pun života sa punih 90 godina i tražio biometrijsku putovnicu, iako mu stara vrijedi još dvije godine. Negdje je čuo da se izdaju nove i odlučio ju je napraviti. Trebalo nam je da mu objasnimo da mu nije potrebna jer je u njegovom slučaju to bacanje novca – objasnila je nadalje Antonija Bilić.
>> Ovdje možete glasati za Antoniju Bilić
