12/6/2012 10:12
Ako pogledamo unazad nekoliko godina, možda čak sve do 2006. i samog osnivanja Zagrebačkog holdinga, uz tu gradsku megatvrtku vežu se uglavnom kontroverze. Mogli bi sada nabrajati sve ispočetka, ali tko bi se sjetio svih optužbi na račun Holdinga; od zapošljavanja politički podobnih, prekomjernog zaduživanja, pokrivanja minusa u “Bandićevoj” ili gradskoj blagajni, kupnji “mrtvih” zemljišta Zagrepčanka i Gredelj, i na kraju, same Uprave ovog trgovačkog društva.
Era Slobodana Ljubičića kao čelnog čovjeka već bi odavno bila zaboravljena da njegovi nasljednici još i sada, u trenucima kada im to odgovara, ne zazivaju njegovo ime kao glavnog krivca za sve probleme u kojima se Holding nalazi. A bome se Holding nalazi u problemima.
Podsjetimo se samo (možda će biti bitno za priču) da je upravo Milan Bandić 2008. godine, još u vrijeme socijaldemokratske ljubavi sa svojom strankom, postavio Ivu Čovića na mjesto predsjednika Uprave umjesto sebi vjernog Ljubičića. Gušio je tada pobune protiv Čovića i zaklinjao se u njegovu sposobnost i potencijal da Zagrebački holding odvede prema novom gospodarskom uspjehu. Rijetki su tada u Čoviću vidjeli osobu zbog koje će se voditi ratovi i padati glave, one političke naravno.
Samo najjači ostvare gubitak od 500 milijuna kuna i prežive
Prošle su četiri godine otkako je taj rođeni Sinjanin zasjeo u glavni ured Holdinga i, bez obzira što su i kako su mediji izvještavali, njegova fotelja još nije doživjela ni najmanji potres. Mora mu se priznati da samo najjači i najsposobniji uspiju trgovačko društvo s preko 12 tisuća zaposlenih dovesti u gubitke od 500 milijuna kuna i preživjeti. Ali ne samo preživjeti, nego dobiti i novi, četverogodišnji mandat. Sudjelovali su u tome svi, i vladajući i oporba. Jedni doduše direktno, a drugi putem punomoći , ali novi mandat Ivi Čoviću dodijeljen je jednoglasnom odlukom Skupštine koja je broja 11 članova, predstavnike svih političkih opcija. Upravo je tada još jednom dokazano da Ivi Čoviću nitko ništa ne može, ni Milan Bandić, ni Davor Bernardić, a očito ni Zoran Milanović.
Ovom posljednjem sve građanke i građani Grada Zagreba trebaju poslati telegram zahvale sljedeći put kad u sandučić dobiju Holdingovu uplatnicu s prevelikim iznosom jer upravo je Zoran Milanović naredio Bernardiću da osoba na čelu Holdinga ostane ista. Zagreb se nalazi pet mjeseci pred lokalne izbore, a najžešće rasprave potežu se upravo po pitanju Holdinga.
Drugi vode Čovićeve bitke
Bandić ih optužuje za neodogovrnost i nesposobnost, Bernardić mjenja sastav Skupštine i uz to mora braniti čovjeka koji nije njegov izbor, HDZ i ostali oporbenjaci udaraju sa svih strana, a jedna osoba uvijek sjedi mirno, u gornjem desnom kutku velike dvorane Stare gradske vijećnice, i sa smješkom promatra kako se zbog njega vode ratovi. Tek se tu i tamo spusti među obične smrtnike do govornice u Gradskoj skupštini i objasni svima kako je budućnost Zagrebačkog holdinga, po njegovom mišljenju, pozitivna.
Samo jedan čovjek podiže cijene javnog prijevoza, komunalnih usluga, parkinga i svega onoga što vam padne na pamet kad kažete Holding, a da zbog toga budu okrivljeni Bernardić ili Bandić. Samo jedan čovjek bude nagrađen za 500 milijuna kuna duga novim mandatom. Samo se za jednog čovjeka kaže da može odlučiti o novom gradonačelniku Zagreba.
Da poštovani čitatelji, to je Ivo Čović. Uvijek smiren, galantan i u sebe siguran, u najboljem odijelu štiti sebe i svoje ljude, i dok ostali na kraju dana odlaze poraženi ili pokunjeni, on iz dvorane izlazi kao pobjednik, neokrznut i netaknut. Pravi zagrebački Ironman. Kao i u istoimenom filmu, možda se tajna Ive Čovića zaista krije u posebnom odijelu, ili pak samo u izvanrednoj sposobnosti da drugi vode njegove bitke, dok on zapravo ne vodi ništa, pa čak ni Zagrebački holding.
