Autor:: Josip Hren 10/15/2010 12:04
Da prvo razriješimo je li Sanader Onur? Ma kakvi! Kada sam ga gledao onako uglađenog i arogantnog kako ulazi u sobičak Istražnog povjerenstva u njemu sam prepoznao jedino lorda Carringtona iz Dinastije (ispričavam se mlađim čitateljima što ne znaju o kome pišem).
Ma gledam ja onako krajičkom oka to istražno povjerenstvo kako ispituje, bolje reći propitkuje Sanadera, i koga vidim!?! Nogometnog suca. Pa njega sam zadnji put gledao prije par godina kako sudi Varteks-Šibenik. Je li to sudac došao na utakmicu bez zviždaljke i kartona? Predmnijevam da si je umislio ovoga puta da sudi utakmicu Bundeslige jer se počeo razbacivati njemačkim.
”Grosse Spiele!”, kaže sudac odjednom.
I tu ga dočeka Sanader. Jedva je čekao Sanader da mu dadne par lekcija iz osnova njemačkog. Kao prvo što je jednina, a što množina. Ma samo je još falila kao zvučna kulisa u pozadini ona od Magazina ”Ni jednina ni množina…”.
”Hej, daj mu barem žuti za bahatost!”, povičem je iz naslonjača. Ali ništa. Vidi se da nije Sanader neki napadač koji loše fingira faul u šesnaestercu. Ovaj napadač rukom zabija golove, a da sudac ništa ne sudi.
Zaboravio je sudac da je Sanader teatrolog, i to vrsni. Isto tako zaboravio je da (mora se priznati) Sanader dobro govori njemački. Je li njemački naučio na brzom tečaju u Hypo banci ili na besplatnim tečajevima za male (neuspješne) poduzetnike Austrijske gospodarske komore?
E pa suče, nije ovo ”Grosse Spiele”. Ovo je jedan gross Schauspieler, a članovi povjerenstva su više-manje statisti.