Tekst:: G.B. 6/8/2011 17:49
Istraga malverzacija oko zagrebačkog pročistača otpadnih voda, koju posljednjih šest mjeseci vodi Županijsko državno odvjetništvo, u sljedeća dva tjedna trebala bi doći kraju, a nakon toga očekuje se optužnica protiv odgovornih za stotine milijuna kuna vrijedne malverzacije, piše Globus u najnovijem broju.
Navodno je zbog sve bližeg kraja istrage gradonačelnik Milan Bandić prvi put nakon raskola sa SDP-om dva puta obišao predsjednika Uprave Zagrebačkog holdinga Ivu Čovića, o čemu je portal Zagrebancija nedavno prvi pisao. Kako doznaje Globus, Bandić i Čović razgovarali su o kompromisu kojim bi se relativizirala šteta oko pročistača.
Projekt je 1999. i 2000. dogovorila današnja ministrica tadašnja gradonačelnica, Marina Matulović Dropulić. Preuzeo ga je Bandić, a glavni pregovarač i operativac za Zagreb postao je pročelnik za gospodarstvo Ladislav Prežigalo.
Istraživalo se i djelovanje Ante Pavića, direktora Zagrebačkih otpadnih voda, tvrtke u vlasništvu inozemnog konzorcija WTE Wassertechnik BmbH iz Essena i RWE Aqua GmbH iz Mulheima, koje su upravo preko ZOV-a dobile koncesiju za gradnju pročistača.
Milijarda kuna štete za građane Zagreba
Pročistač je sagrađen kako bi pročišćivao otpadne vode Zagreba, a njegovi građani svakog mjeseca za to plaćaju naknadu Holdingu, koji je prosljeđuje ZOV-u. Prva stvar koja je sporna jest način na koji je konzorcij dobio koncesiju, a potom i štetnost osnovnog ugovora, u kojem se propisuje da ZOV svake godine dobije istu naknadu (420 milijuna kuna) bez obzira koliko je vode pročistio. Ukoliko Holding toliko ne skupi, razliku pokriva Grad, odnosno građani, zbog čega je gradski proračun svake godine od 2004. siromašniji za oko 150 milijuna kuna, odnosno ukupno za pola milijarde kuna.
Državna revizija od 2005. upozorava kako su prekršeni Zakon o javnoj nabavi i Zakon o komunalnom gospodarstvu, a istražitelji su najviše ‘’zagrizli’’ za to što su građani nove radove na pročistaču plaćali i punjenjem proračuna i direktnim naknadama, koje su nakon novih poslova porasle za 60 posto.
Krunski dokaz za završetak istrage iskaz vlasnika Diokija i Novog lista Roberta Ježića
Četvrti sporni element je način biranja izvođača za dodatne radove, koje je usprkos tome što je radove plaćao Grad, birao koncesionar, odnosno Pavić, koji tvrdi kako je u Beču i ne zna u kojoj je fazi istraga.
Navodno je krunski dokaz za završetak istrage bio iskaz vlasnika Diokija i Novog lista Roberta Ježića, koji je istražiteljima pričao i o pročistaču. Dioki je godinama odbijao plaćati naknadu za pročišćavanje otpadnih voda, a kad je taj dug porastao na 30-ak milijuna kuna, Ježić je zatražio pomoć od bivšeg premijera Ive Sanadera.
Sanader je počeo nazivati tadašnjeg predsjednika Uprave Holdinga Slobodana Ljubičića i tražio da pomogne Ježiću, a Ljubičić je nakon svakog razgovora govorio da neće jer bi to bilo kazneno djelo. Nakon što na čelo Holdinga dolazi Čović, Sanader se okreće Bandiću i traži od njega da pritisne Čovića.
Čović je odbijao vlasniku Diokija napraviti uslugu, a onda je otputovao u Ameriku s članom Uprave Holdinga Branimirom Delićem, a uprava se sastala bez njega. Čović je pristao na nagodbu, a dug Diokija popeo se na 46 milijuna kuna.
Dioki je priložio studiju Mašinoprojekta koja pokazuje da Dioki u procesu proizvodnje izgubi 30 posto vode, zbog čega bi im računi trebali biti 13 milijuna kuna manji. Iz nepoznatih razloga, navodno pritiska Ježića i Sanader, Diokiju je oprošten 21 milijun kuna.
Glasnogovornik Holdinga Dušan Viro tvrdi da je Uprava Holdinga donijela odluku o sklapanju izvansudske nagodbe s Diokijem isključivo na temelju poslovnih informacija kojima je raspolagala, procjenjujući da je u datim okolnostima takva odluka u interesu Holdinga.
Odvjetnik Roberta Ježića Marijan Hanžeković tvrdi kako njegov branjenik istražiteljima nije govorio ni o kakvoj pomoći Sanadera u poslovima Diokija, već je tvrdio kako mu nije nikada pomogao.