Posao ugostitelja je, kao što samo ime govori, da ugosti svakog gosta, posluži mu piće po izboru i prostor učini što ugodnijim za boravak. Nažalost, toga sada više nema. Kave se poslužuju kroz poluotvorena staklena vrata, nema zadržavanja, nema ćaskanja, a niti dobre atmosfere.
“Ne radimo niti 20 posto prometa od onog što smo nekad znali napraviti. Manje je ljudi, ne zadržavaju se… Rijetko dolaze čak i oni koji su znali doći i obavezno sjesti na terasu, neovisno o hladnoći. Jednostavno, nemaju potrebu za stajanjem ispred lokala. Većina njih radije uzme kavu za van na kiosku i samo produže dalje”, rekao nam je Marko Benković, djelatnik Kavanice u Varšavskoj ulici, kafića u kojem se u najboljim danima uvijek tražilo mjesto više.
Cijena kave u kafiću i dalje je znatno viša od one u pekarnici ili na kiosku, stoga ni ne čudi da građani i dalje biraju jeftiniju opciju unatoč otvorenim ugostiteljskim objektima.
Marko nam je otkrio i kako im u smjeni trenutno radi samo jedan konobar.
“Nema potrebe da nas radi više. Nekada smo radili i do 600 kava dnevno. Danas, ta se brojka smanjila na nešto manje od 70”, kaže nam i dodaje kako im nije nimalo lako.
“Dokle nam god ne otvore terase, loše ću se osjećati, jer nećemo imati što raditi. Cijela ova situacija stvarno nema smisla. Treba dozvoliti rad na terasama, možda bi ga onda bilo”, poručio je.
Ugostitelji su podijeljeni oko otvaranja, ali slažu se u jednom – raditi kavu za van – nije isplativo.