Autor: Alen Ostojić 6/16/2014 17:34
U raspravi o Prijedlogu odluke o utvrđivanju lokacija za kupanje i trajanje kupališne sezone u 2014. godini, na posljednjoj sjednici gradske skupštine održane 5. lipnja 2014. godine istaknuo sam da jedini imperativ treba biti sigurnost kupača i posjetitelja na Jarunu i Bundeku. Gradskom uredu za zdravstvo kao predlagatelju, zamjerio sam da je kao sastavni dio odluke priložio samo kartografski prikaz plaža jezera Jarun i Bundek, prikaz ocjena o kakvoći površinskih voda za kupanje prethodne godine i profil vode za kupanje. Predložio sam da ubuduće uz navedene dijelove kao sastavni dijelovi odluke trebaju biti navedeni:
1. Popis svih atestiranih uređaja i sprava (od znakova upozorenja preko mostova do defibrilatora),
2. Popis svih ekoloških akcija organiziranih i provedenih tijekom godine,
3. Analiza djelovanja spasilačke i liječničke službe u prethodnoj godini uz plan organizacije djelovanja za tekuću kupališnu sezonu.
Osobno smatram da je spasilačka i liječnička služba na Jarunu i Bundeku važna komponenta sigurnosti kupača i posjetitelja na našem „zagrebačkom moru“. Oni obavljaju zahtjevan, odgovoran i nadasve human posao. U prošloj sezoni Jarun i Bundek posjetilo je nevjerojatnih 150.000 kupača. Na jarunskim jezerima u srcu sezone u srpnju i kolovozu na dan dežura dvadeset do trideset spasilaca, dok ih je na Bundeku od tri do osam. Uz njih su naravno i dežurni liječnici.
U protekloj sezoni spasilačka služba zabilježila je 100-tinjak intervencija među kojima 8 predutapanja. Nažalost, dogodila su se dva utapanja. Ostale intervencije vezane su uz alkoholizirane kupače kao i djecu koju nesavjesni roditelji ostave bez nadzora na obali ili u vodi. Veliki broj intervencija vezan je uz saniranje posjekotina nastalih od razbijenih čaša i boca koje neodgovorni posjetitelji bacaju po obali i u vodu jezera, ističu iz spasilačke službe.
Nakon izglasane odluke nisam imao mira pa sam se na moju zamolbu u četvrtak 12. lipnja na bazenu Utrine u 12,30 sati našao s voditeljicom Službe spašavanja na vodi gospođom Lovorkom Šimunec. Želio sam čuti njezino mišljenje o tome što se još može poduzeti da služba bude još bolje opremljenija i organiziranija. Pozdravili smo se uz doviđenja do sutra, kada je u 11,00 sati na Otoku Trešnjevka svečano trebala biti podignuta Plava zastava, međunarodni standard za čiste, sigurne i dobro održavane plaže i prateće objekte.
A onda šok i nevjerica. Oko 17 sati dobio sam informaciju da se nešto prije 16 sati na Malom jezeru na Jarunu utopio mladić u dobi od 17 godina. Tragedija za sve, a ponajprije za roditelje nesretnog mladića. Podizanje Plave zastave je odgođeno. U mojoj glavi je stotinu pitanja i sva su usmjerena ka istome, jesmo li mogli spriječiti tragediju?
Profesionalni spasioci ističu da se posljedice utapanja sastoje od nedostatka edukacije o sigurnom ponašanju u vodi, nedostatku savjeta o (ne)sigurnosti lokacije na kojoj se kupate, nedostatku zaštitnog nadzora ili nesposobnosti da se kao plivač nosite s uvjetima u vodi. Nasuprot posljedicama utapanja sprječavanje utapanja uključuje:
– Obrazovanje i informiranje,
– Poznavanje odredbi upozorenja odnosno pravila kućnog reda na kupališnim lokacijama,
– Izricanje zapovijedi i zabrana odnosno uskraćivanja pristupa opasnim mjestima,
– Nadzor,
– Obuku u vještinama preživljavanja kada je riječ o otvorenim vodama.
Kao primarne zadaće spasioca na plažama navode se:
– Provođenje pravila kako bi se predvidjeli problemi,
– Održavati koncentrirano promatranje područja za koje je odgovoran i identificirati potrebu hitne intervencije,
– Provesti spašavanje te inicirati druge mjere po potrebi,
– Pružiti prvu pomoć u slučaju ozljede kupača ili drugog incidenta,
– Komunicirati s kupačima i posjetiteljima kao bi ispunio gore navedene zadaće,
– Nadzirati korištenje ostale opreme koja je u zoni njegove odgovornosti (vodeni tobogani, čamci i slično),
– Prevencija kriminaliteta (uočavanje sumnjivih osoba, predmeta i ponašanja.
Postoje i druge sekundarne zadaće ali spasioci nikada ne bi smjeli dopustiti da se one miješaju s njihovim primarnim zadaćama. Služba za spašavanje na vodama Jaruna, Bundeka i bazenima Utrine, Šalata i Zimsko plivalište Mladost djeluje u sastavu Ustanove za upravljanje sportskim objektima Grada Zagreba, formirane koncem 2013. godine. Služba ukupno broji 12 profesionalnih spasilaca. U srcu kupališne sezone u srpnju i kolovozu služba se pojačava za tridesetak volontera spasilaca, najčešće studenta koji imaju odgovarajuće certifikate Crvenog križa o osposobljenosti za spašavanje života na vodi.
Ustanova je prethodno djelovala kao samostalna Podružnica Upravljanje sportskim objektima u sastavu Zagrebačkog holdinga.
Spasilačka služba sama sebi na web stranicama Ustanove tepa da je zasigurno najveća i najbolja organizirana služba te namjene u Hrvatskoj. Je li to baš tako, ostavit ću za neku drugu analizu kada od nadležnih dobijem sve informacije o ustroju i radu službe. No ono što mi je sada poznato drži me u uvjerenju da je potreban novi iskorak u organizaciji službe;
– Službu treba prihvatiti kao jedinog aktera koji stoji između života i smrti na zagrebačkim kupališnim lokacijama,
– Službu treba činiti snažna mreža profesionalnih spasilaca i volontera,
– Službu treba usmjeriti ka krajnjem cilju, edukaciji Zagrepčane kako se sigurno ponašati u vodi i na plaži, što je mnogo više od spašavanja života na vodi,
– Službu treba prihvatiti kao važnu kariku u sustavu zdravstvene skrbi Grada Zagreba,
– Služba treba aktivno razvijati partnerstvo s Zavodom za hitnu medicinsku pomoć, s pozicije primarne EMS usluge,- Služba treba postati sastavni dio Ureda za upravljanja u hitnim situacijama,
– Sve kupališne lokacije moraju imati procjenu rizika na plažama, a prema toj procjeni ustrojene spasilačke ekipe,
– Sve kupališne lokacije trebaju biti pokrivene video nadzorom integriranim u gradski Centar za video nadzor,
– Na svim kupališnim lokacijama treba instalirati ”Code Blue Button”,
– Neposredno prije i za vrijeme trajanja kupališne sezone nužne se snažne medijske kampanje o opasnostima i pravilima kupanja na lokacijama za kupanje odnosno kodeksu sigurnosti na vodi.
Na kraju opetovano ističem. Sigurnost kupača i posjetitelja na zagrebačkim javnim kupalištima je jedini imperativ koji se postavlja pred gradsku upravu. Upravo zato u radu spasilačke i liječničke službe ne smije biti improvizacija. Pitanjima prevencije i sigurnosti kupača i posjetitelja treba se posvetiti maksimalna pažnja i briga. Ne želim da se na zagrebačkim kupališnim lokacijama umjesto Plave zastave vijori crna zastava. Baš kao i u prometu, smatram da je i jedan izgubljen život na vodi, u trenucima rekreacije i zabave a to kupanje jest, uzalud izgubljen život.