Autor:: Tanja Molvarec 11/27/2012 10:06
Zajednica Cenacolo predstavila je u dvorani Studentskog centra projekt ‘Iz tame u svjetlost’ koji je započeo 2008. godine. Iva, bivša ovisnica a danas majka i sretno udana žena iskoristila je prigodu i ispričala svoju životnu priču.
– Moji su strahovi i nezadovoljstvo počeli kada sam imala pet godina. Tada su mi se roditelji rastali i to je uvelike ostavilo traga na meni. Bila sam uplašena i ranjiva. Počelo je još u osnovnoj školi. Silno sam htjela biti prihvaćena pa sam uzela jedan joint, pa cigaretu pa malo pila alkohol. Nisam htjela biti ‘seljača’ koja ne želi probati ništa. Sa 16 godina otišla sam u Njemačku raditi kao model. Imala sam sve. Novac, luksuz i bila sam nesretna. Počela sam uzimati kokain jer tada nisam osjećala glad – otkrila je Iva, bivša ovisnica.
Dok je radila kao model bila je pod neprekidnim pritiskom onih koji su od nje tražili savršenstvo. Onog trena kada je pretrpjela moždani udar kao posljedica predoziranja, shvatila je da je znak za uzbunu.
– Cijela desna ruka mi je bila oduzeta i sjećam se da me brinulo jedino kako ću pušiti. Došla sam s tom obješenom rukom na snimanje i sjećam se da su rekli da je to ok i da ne smeta što mi ruka visi. Dečki su me gledali samo zbog izgleda a djevojke voljele zbog novaca. Bila sam na rubu da se ubijem. Ali u jednom trenu sam se odlučila okrenuti vjeri. Tu je veliku ulogu odigrala moja obitelj. Majka mi je rekla: Ili ideš na ulicu ili u zajednicu. Mislila sam pa imam novaca oni mi ne trebaju ali su mi oduzeli putovnicu i nisam imala izbora. U Zajednici sam se ponovno rodila. Upoznala sadašnjeg muža s kojim imam troje prekrasne djece – otkrila je svoju priču 35-godišnja Iva. Iako njena priča ima sretan kraj, s mnogma nije tako.
– Mi smo pokušali približiti vam neke životne situacije. Tu nije riječ samo o ovisnosti o drogama već i o kocki i alkoholu. Svemu onome što nas tišti i protiv čega se ne možemo sami boriti – kazao je Ivan Filipić, voditelj zajednice Cenacolo.
Zajednica Cenacolo postoji od 1983. godine, a danas ima 60 kuća diljem svijeta. U Hrvatskoj ih je osam, sedam za momke i jedna za djevojke. Boravak u zajednici je besplatan a uzdržavaju se od samostalnog rada. Osnovni cilj Zajednice jest pomoći mladima i poticati ih da ponovno pronađu smisao života i dostojanstvo na osnovi ljudskih i kršćanskih vrijednosti, tako da se mogu suprotstaviti porocima današnjeg vremena, od kojih obolijevaju, zbog kojih su tužni i ovisni o mnogo čemu.
