Autor: Pero Kovačević 1/16/2012 11:50
Čitajući i gledajući medije zadnjih dana koji promiču legendu o drugu Titu, stječe se dojam da je drug Tito imao odgovor i rješenje za sve probleme. Stoga ovu kolumnu o ”vizionarstvu” druga Tita, tretirajte kao satiru o pogledu Tita na Europsku uniju i izjašnjavanje hrvatskih građana na referendumu 22. siječnja ove godine o pristupanju EU.
Kao grom iz vedrog neba odjeknula je ovih dana vijest kao je drug Tito prodao Amerima ”jugoslavenski svemirski program”. Naime, mladi slovenski redatelji Boštjan i Žiga Virc se spremaju snimiti dokumentarni film, te tvrde da je predmet njihova istraživanja ”skrivena istina” o tome kako su SAD početkom šezdesetih godina, nakon što su shvatili da gube bitku s SSSR-om u osvajanju svemira, otkupili ni manje ni više no- jugoslavenski svemirski program.
Autori filma dalje navode da je ”kupoprodaja” objavljena 1961. godine nakon čega su SAD i objavile da kreću u misiju na Mjesec. Taj navodni jugoslavenski svemirski program razvijao se pod zemljom u vojnoj bazi Željava u Bosni, pod kodnim imenom 505, u jednom od tada najvećih podzemnih kompleksa u Europi.
Iako se ovo čini kao dobra šala ili pak dobra reklama, Boštjan Virc tvrdi da se radi o najozbiljnijem dokumentarno – igranom projektu kojim će se njegov Studio Virc baviti tijekom 2012. Godine, a film be se u kinima trebao pojaviti 2013. godine.
Autori tvrde da je u to vrijeme Jugoslavija, zahvaljujući ”svemirskom pioniru” Hermanu Potočniku bila treći igrač u svemirskoj utrci, te da je Tito odlučio prodati ovaj jugoslavenski ”know how” Amerikancima, dobiven od izvanzemaljaca, kako bi od njih dobio veliku novčanu pomoć, nakon čega je ”Jugoslavija ubrzo postala najrazvijenija socijalistička država, a Tito stekao veliki utjecaj u svijetu”.
Jeste li za ili protiv da se Europska unija priljuči Hrvatskoj?
Sve u svemu, slobodno zaključujem da drug Tito nije ”prodao” Amerima ”jugoslavenski svemirski program“, mi 22. siječnja na referendumu odlučivali o tome: ”hoćemo li prvo letjeti na Mars ili Pluton” ili bi možda imali referendum o tome: ”jeste li za ili protiv da se Europska unija priljuči Hrvatskoj”.
Poslužio sam se satirom i alegorijom, u ovoj kolumni, jer se u javnosti ne vodi ozbiljna javna rasprava o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji. Gledajući i slušajući eurofile te naivne i djetinjaste promidžbene spotove zašto glasovati za EU, koji podcjenjuju građane i predstavljaju EU kao zajednicu meda i mlijeka, a ne zajednicu koja je danas bremenita najvećim iskušenjima i problemima koji dovode u pitanje njezin opstank, građani govore da će glasovati protiv. Gledajući i slušajući euroskeptike odnosno pojedine njihove predstavnike koji su još lošiji u svojem prezentiranju, građani govore da će glasovati za.
Građani manje ili više znaju da Europska unija nije lijek za većinu naših gospodarskih i socijalnih problema, da nama ništa ne znači pristup tržištu EU jer mi skoro više niti nemamo proizvodnje,da je sama EU u dubokoj krizi. Vide da EU gubi snagu i što se događa u Grčkoj, Irskoj, Portugalu, Mađarskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj, Italiji, Španjolskoj, Portugalu i Mađarskoj.
Javna rasprava nije dala građanima odgovor na pitanje što će Hrvatska napraviti ako se kriza u EU nastavi produbljivati, ako dođe do raspada EU, koja je pričuvna varijanta Hrvatske ako građani kažu na referendumu ne EU.
U takvoj- nikakvoj javnoj raspravi bez pravih argumenata, čini mi se da bi euroskepticima najbolji argument bi taj da bi drug Tito bio protiv EU.
I na kraju jedino što sigurno možemo ostvariti ulaskom u EU je da više nećemo ulaziti u države EU na graničnim prelazima predviđene za građane država koje nisu članice EU i bit ćemo na dobitku za bar 15 minuta čekanja.