Autor:: Pero Kovačević 3/8/2010 9:17
Vjerujem da vam je politička sapunica neprestanog smjenjivanja ljubavi i zlobe između predsjednika države i premijerke postala prezamorna i nimalo produktivna. Njihova međusobna prepucavanja o tome jesu li ili nisu nešto rekli ili što su mislili najviše govori o njima. Država je u predubokoj, najdubljoj krizi,gospodarstvo je na koljenima, seljaci na cestama, a predsjednica Vlade na izboru mladeži HDZ-a u Velikoj Gorici priča priču o vuku i Crvenkapici u kojoj je vuk HDZ-a, a Crvenkapica SDP-a.
Nažalost nije to jedini paradoks, njih je iz dana u dan sve više, radnici štrajkaju glađu, seljaci traže svoja prava, problemi se gomilaju, izlaz se ne vidi, a mediji nam s bave premijerkinim broševima, te se utemeljeno postavlja pitanje – tko tu koga?
Pitam se kako je moguće da nas mediji svaki dan snabdijevaju informacijama kako imamo uspješnog bivšeg predsjednika države, premijerku i niz uspješnih političara te „značajnim“ izjavama niza jednih te istih eminentnih ekonomskih, gospodarskih i inih stručnjaka koji svaki dan sole naciji pamet. To su osobe koje svojim savjetima godinama opslužuju dvije najveće i vodeće stranke HDZ i SDP i njihove koalicijske partnere. Njima je i dalje dobro, a narodu sve gore i gore i opet nikakva odgovornost za njihove neuspješne i dobro naplaćene „strategije“.
Jeste li čuli da je neki izbornik ili trener tima koji je ispao iz prve lige proglašen uspješnim? Niste jer bi svatko normalan rekao da je to budalaština. Sjeća li se još netko temeljnog obećanja Mesića datog u prvoj izbornoj kampanji 2000. godine da će pronaći i spasiti opljačkane i velikim dijelom iz zemlje iznesene milijarde? Što je napravio po tome pitanju? Apsolutno ništa!
Sjeća li se netko HDZ-ove i Sanaderove jamstvene kartice i drugih silnih obećanja, govora na Splitskoj rivi,itd.? Što je učinio? – suprotno od datog obećanja u kartici i rečenog na Rivi, te pobjegao. Zato je dokazao da je ljubitelj talijanske opere i to samo u domicilnoj zemlji i u izvedbi veronskih umjetnika.
Zanimljivo je kako je uspješan i sujetan guverner Rohatinski, što je pravi paradoks jer je upravo HNB pod njegovim vodstvom bespogovorno ispunjavala ili bila produžena ruka MMF-a, raznoraznih bankarsko-novčarskih i uvoznih lobija koji su sustavno uništavali proizvodnju i gospodarstvo. Doduše, gospodin Rohatinski je shvatio kamo vodi ta sluganska bespogovorna politika miješanja ekonomije i dnevne politike i kao stručnjak i pošten čovjek imao dovoljno snage da se otkine od političara i vrati u ono što najkvalitetnije radi- bankarstvo.
Nije li niz nazovi stručnjaka –gospodarstvenika poput Kutle, Čovića, Šole, Vojkovića, Marinca i drugih koji su doslovno uništili tvrtke na čijem su čelu bili- proglašavani menadžerima godine?
Upravo smo zahvaljujući svima njima upali u pogubnu ekonomsku krizu koja već počinje najnegativnije kulminirati , a kako će tek biti kad broj nezaposlenih premaši 360 000 , podbaci turistička sezona, što je prema kretanju gospodarskih trendova više nego izgledno?
Ova zemlja, zemlja uspješnog bivšeg predsjednika, uspješnog bivšeg premijera, sadašnje premijerke, eminentnih analitičara i stručnjaka, uspješnih političara HDZ-a i SDP-a, managera godine ima sad vlastiti gospodarskih horor.
Čujem da i dalje uvozimo nizozemske bumbare za oprašivanje hrvatskih rajčica u plastenicima i staklenicima, kao i magareće mlijeko i to 40 EUR-a za litru!?
Neizvjesno je hoće li se i kako promijeniti ova gorka priča naše države. Zasad je jedno sigurno – nadolazeće generacije ne čeka svijetla budućnost jer im nismo uspjeli ništa osigurati, već samo unaprijed oduzeti.
Za kraj izreka Ive Andrića koja najbolje oslikava stanje u Hrvatskoj: «Budale govore, pametni šute, a fukare se bogate.»