Autori: Mustafa Topčagić, Marija Pajić 2/9/2010 15:50
HGU ne zabranjuje niti sugerira svojim članovima da ne nastupe na koncertu koji bi se trebao održati u Areni. No, skreću im pažnju na jedan mali, ali bitan detalj, a to je odnos Radija 101 prema hrvatskoj glazbi.
Prema podacima HGU-a, koje im je Stojedinica dostavila za prvih deset mjeseci prošle godine, ispada da vrlo mali broj hrvatskih izvođača zadovoljava programske kriterije tog radija. Najizvođeniji hrvatski izvođač na Radiju 101 je TBF, ali tek na 22. mjestu najvrćenijih izvođača (ispred njih su svi inozemni). Hladno pivo je na 47., Gustafi na 52., Jinxi na 71., a Tamara Obrovac na 72. mjest. Dakle, samo pet hrvatskih izvođača među Top 100.
Najizvođenija je na listi Stojedinice grupa U2, koja ima više vrćenja od svih hrvatskih izvođača zajedno. To znači, napominje HGU, da je ukupna naknada svih hrvatskih autora i izvođača niža od naknade Bonu Voxu i ostalim članovima U2.
‘Problem nastaje kad treba proslavljati obljetnice ili, kao u ovom slučaju, spašavati od propasti radio na kojem je negdje nestalo ogromnih 19 milijuna kuna, bilo zbog tržišnog neuspjeha njihove programske politike, lopovluka ili nesposobnosti. A tada nema ni U2 niti bilo kojeg od 95 stranih izvođača s liste Top 100, nego besplatno sviraju hrvatski izvođači.
Svojedobno je upravo s Radija 101 došla povijesna rečenica – pa strance bi morali platiti – kojom su pojasnili zašto uvijek pozivaju na proslave svojih godišnjica domaće izvođače – poručuju iz predsjedništva HGU. Ne žele pojedinačno istupati, a za neupućene, to tijelo čine Husein Hasanefendić Hus (predsjednik), Sanja Doležal, Nikša Bratoš i Neven Frangeš.
U svom obraćanju javnosti, oni napominju:
‘Svi smo, nadam se, svjesni, da je Radio 101 komercijalna radio postaja, s milijunskim godišnjim prihodima, milijunskim troškovima, a sada i s milijunskim gubitkom. Naravno da će se glazbenici odazvati i pomoći vlasnicima Radija 101 da se izvuku iz katastrofe u koju su se sami uvalili, jer glazbenici su uvijek i oduvijek solidarni, a i simpatiziraju taj radio jer je on više od glazbe, no prije nego što se bezuvjetno odazovete obrani svojih mladenačkih ideala i spasite taj svjetionik demokracije, istine i pravde, možda nije loše da razmislite o svim ovim podacima, i onda sklopite s tim komercijalnim radijem komercijalnu pogodbu: svirat ću besplatno ako mi zauzvrat garantiraš bolji tretman u svom programu. Ne bi bilo loše to regulirati i ugovorom o posebnim odnosima u kojem će biti zapisano što vi sada dajete njima, a što će oni dati vama u budućnosti, ako prežive. Mi ćemo temeljem njihovih prijava vrlo brzo ustanoviti jesu li svoje obećanje ili ugovornu obvezu ispunili, a vi onda možete odlučiti hoćete li se odazvati i idući put kad budu slavili, ili se spašavali. Očito je, naime, da ste im vi i više nego dobri kad im treba napraviti uslugu, i to besplatno, a kad treba birati glazbu za program onda vladaju neki sasvim drugi, znatno stroži kriteriji, koje hrvatska glazba jako teško i jako rijetko uspije zadovoljiti, dok stranoj glazbi to nekako uspijeva čak i kad je loša po svakom objektivno zamislivom kriteriju.
Glazbenici, nažalost, rijetko komentiraju nešto što bi im moglo ugoziti posao, no bez dlake na jeziku je zagrebački skladatelj Marko Tomasović, autor uspješnica Zdenke Kovačiček, Danijele Martinović, Jasne Zlokić, Ibrice Jusića, Alena Nižetića te mladih pjevačica Vande Winter, Lidije Bačić (pobjednica Zagreb festa 2008.), Emine Arapović, Lidije Bačić, Ivane Radovniković…
‘Moja je suradnica prije pet godina dobila od Stojedinice mail u kojem poručuju da im ne šaljemo ta svoja smeća od pjesama. Sad bih ja trebao, kao i 99,75 posto hrvatskih glazbenika koji su zabranjeni na tom radiju, biti sretan što oni propadaju i reći: zaslužili ste. Nisam tako odgajan da se veselim tuđoj nesreći. No, dobro kaže HGU – nevjerojatna stvar u svemu tome je što oni pozivaju domaće glazbenike na koncert za spas radija, a emitiraju samo strane – veli Tomasović, koji svoj posao radi u sjeni i ne voli se bez potrebe eksponirati.
Sad je i njemu dosta tog licemjerja, pa kaže:
‘Ja sam rođeni Zagrepčanin, a pjesme mi se, prema mom istraživanju, daleko najmanje izvode u Zagrebu. Stojediničari su napisali otvoreno, a većina drugih radija također prešutno misli, da je moja glazba smeće. Osim nekih pjesama na Radio Sljemenu, Katoličkom radiju, nešto malo na Narodnom radiju, Hrvatskom radiju 1 i 2 te pokoja na Plavom, na drugim zagrebačkim postajama nemoguće je čuti moje skladbe, pa ni one urbanog zvuka. Za, doslovce, cijelu Hrvatsku su dobre, a za moj rodni grad nisu. I kaj bih ja sad trebao plakat’, kumit’ i kmečat’: Nitko me ne voli!? Ha, ha… Internet je medij koji je stigao k’o Božji odgovor na sve zabrane, šuškanja ili zavisti na TV i radio postajama. Tamo nitko nikom ne može zabraniti da slušaju ono što im se sviđa i samim tim omogućavaju pjevačima i autorima da pjesme prežive. Za nula kuna autorskih prava. Nije sve u novcu, novac kvari ljude’ – zaključuje Tomasović.