Autor:: Martin Pulić 12/26/2010 12:01
– Hoće li doći i moja mama? – upitala je djevojčica kad nas je vidjela na vratima. Božić je, a ona je jedina, od pedesetak djece, ostala u Centru za rehabilitaciju Zagreb u Sloboštini s odgojiteljicama. Ona i maleni fakinčić Danijel koji ima Downov sindrom, ali po njega su svaki tren trebali doći roditelji.
Bila je udomljena
Zatrčala se i zagrlila me snažno kao da se jako dobro znamo, kao da je naš dolazak nekakva božićna utjeha.
– Nema ona mame, nema nikoga. Zato je ostala tu sa nama – objasnila je defektologinja Zlata.
Valentina P. (12) rođena je sa mentalnim defektima, a nakon smrti majke njeno stanje još se pogoršalo. Po svoj prilici čeka je život koji će provesti u sličnim institucijama. Jednom je bila i udomeljena no zbog njenih nedostataka toj obitelji je bila prevelik teret i vratili su je u dom.
No Božić u Domu u Sloboštini u kojem žive djeca s intelektualnim teškočama ipak je proticao sa puno topline i radosti. Pobrinule su se zato defektologinje i medicinske sestra koje su nesebično provele blagdan uz djecu.
Iz obitelji sa deset djece
– Danijel je iz obitelji s deset djece, njegovi su već trebali doći njega, ne znam gdje su…- rekla je defektologinja trudeći se da tonom ne rastuži mališana.
– Kako ćeš provesti današnji dan, Božić, što najviše voliš raditi ? – upitali smo malenu Valentinu?
– Pjevati i gledati crtiće pa obući jaknu i ići van! – odgovara kao iz topa.
Maše nam na odlasku, radosna jer osjeća da je poseban dan i tugaljiva jer dobro zna da nešto ipak jako nedostaje.
