Autor: Ivana Šimac 12/29/2013 16:23
Ove sam se hladne nedjelje ujutro zaputila na Hrelić. Ne zato jer sam napokon zaradila za polovno Golf, nego zato jer mi je kroz glavu prošla možda neosnovana, ali vrlo ostvariva misao – tko zna koliko će isti taj, legendarni Hrelić (smjeti) postojati?!
Sve do nadvožnjaka na samom istoku Novog Zagreba, osjeti se štimung velegrada na kojemu je Bandić itekako mukotrpno radio. Onda vas odnikuda zabljesne atmosfera Bronxa 90’ih. Trećerazredni trgovci s velikim pregovaračkim sposobnostima donijeli su svoje dekice i stavili silno čudo stvari, onih u finkciji i onih koje su svoje dale, ali se ipak nadaju da će dobiti koju kunu za njih. Impresivno. Vani je hladno, iako ne peče zima, a oni tako stoje i zarađuju za nedjeljni ručak. Kilometar niže dolazim do centra žile kucavice zagrebačkog pazarenja. Pravi e-bay uživo. Prizor je kao iz filma. U pozadini umjetno brdo smeća, tmurno jutarnje nebo i jata ptica. S lijeve strane tvornica iz koje se dimi, a desno od mene tisuće Zagrepčana i onih koji smmatraju Zagreb najboljim mjestom za nešto kupiti i prodati, učinili su još jedno nedjeljno jutro na Hreliću živim i staromodnim. Pečenjare u drvetu, automobili svih godišta, boja i kvaliteta, par cipela u dvije različite boje, ‘nabavljeni’ bicikli po pristupačnim cijenama…Čudo neviđeno. Pomislim kako bi bilo dobro provesti Obamu kroz jedan ovakav sajam. Čovjek bi napokon vidio nešto što nikada nije. Kada smo već kod Zapada i velikih faca koji vladaju istim, malo mi se steška pri pomisli da bi jedan Barroso mogao doći i samo jednom rječju ugasiti sve ove godine i svu ovu narodnu čar koju čuva Hrelić. Jasno je meni da je većina tih ljudi iza tih deka koje nazivaju štandovima došla tu bez dozvole i da odbija biti dio bilo kakvog poreznog sustava, ali lijepo je jednostavno vidjeti da u čovjeku ima još onoga iskonskoga trgovaja i pregovaranja za kruh svakdašnji. Zato se nadam da će Barroso i njegovi kompanjoni svakim dolaskom u Zagreb ostati na relaciji Esplanade – Banski dvori, da će svoje žene šetati Gornjim gradom i da nikada neće saznati za ovo mjesto koje je crna rupa ekonomskog sustava, ali tradicijska ostavština koja uvijek može začiniti dosadnu nedjelju i pokazati vam osnove trgovanja, ljudske sociologije ali i kuhanja prave turske kave.
