Autor: Tanja Molvarec 9/5/2011 13:02
Prelazak djeteta iz vrtića u prvi razred osnovne škole može biti iznimno stresno. Kako bi djetetu, ali i roditeljima olakšali taj prelazak upitali smo za savjet psihologinju Sanju Jusufbegović iz Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba.
Kako djetetu olakšati prijelaz iz vrtića u školu?
Je li svejedno ako dijete sa sedam godina ode u školu ili sa šest?
Procjena toga da li je i u kojim aspektima razvoja dijete zrelo za polazak u školu ne bi ni u kom slučaju smjela biti donesena na osnovu subjektivnog dojma ili pak vjerovanja o tome da je bolji raniji li kasniji polazak u školu, nego bi trebala biti prepuštena stručnim osobama, psiholozima u vrtićima, školama i ustanovama mentalnog zdravlja. Važna je napomena da je zrelost svakog djeteta vrlo individualna i ne bi se također trebala procjenjivati niti kroz usporedbu sa ostalom djecom u obitelji, djecom prijatelja ili poznanika.
Neka djeca odmah na početku škole počinju pokazivati strah od polaska u školu, a strah koji se ne iskazuje direktno je često prikriven tjelesnim tegobama, poput bolova u trbuhu, glavi. Neka djeca traže stalnu prisutnost roditelja od kojih se nerado ili protiv volje odvajaju. U osnovi toga se mogu nalaziti neriješeni separacijski strahovi iz prethodnih faza razvoja djeteta, dok se u nekim slučajevima radi o prijenosu tjeskobe od roditelja na dijete. U blažim je slučajevima dovoljna strpljivost roditelja i razumijevanje učitelja da bi se navedene teškoće riješile, a u slučaju prolongiranja teškoća se savjetuje potražiti stručnu pomoć.
Kako prepoznati da se dijete u školi ne osjeća prihvaćeno i kako mu pomoći?
Djeca koja se u školi ne osjećaju prihvaćenim se prepoznaju po tome to su manje slobodna u iskazivanju svojih emocija i sa stalnom potrebom da ispituju reakcije okoline, te svoje ponašanje mijenjaju u skladu s time. Neka od njih su naglašeno mirna, do te mjere da za vrijeme odmora ne ustaju iz klupa, a neka s pojačanim nemirom kojim privlače pažnju, no ono što im je zajedničko je nedostatak sigurnosti, s čime se nose na različite načine. Ojačati osjećaj djeteta da je prihvaćeno onakvo kakvo jest, je siguran put u promjenu njegova ponašanja.
Ako djetetu ne ide dobro ili ako ima poteškoća u učenju već u prvom razredu, što napraviti da se to promijeni i da dijete već od prvog školskog dana stekne radne navike?
Teškoće učenja se mogu javiti iz sasvim različitih razloga, nedovoljne zrelosti pojedini funkcija, kognitivnih ili emocionalnih teškoća, a rješavanje iziskuje pružiti djetetu stručnu pomoć u navedenom području. Ukoliko se radi o nedovoljno organiziranom pristupu, potrebno je djetetu pomoći da usvoji organizaciju prostora za učenje, koje se razlikuje od dotadašnjeg prostora za igru, te mu pružati pomoć u rješavanju zadataka i ohrabrivati da ustraje u istome.
Škola je stresna koliko to sami dozvolimo, a osobito postaje takvom ukoliko je stavimo u središte obiteljskog života, te zanemarimo dotadašnje vrijednosti i aktivnosti koje smo voljeli. Posebna je zamka u tome da dijete počnemo vrednovati preko školskog uspjeha, a ne zbog onoga kakvo ono uistinu jest.
Jeste li se Vi u svojoj praksi se susretali s djecom koja su se toliko bojala škole da su pokazivali znakove hiperaktivnosti, razvili tikove ili patili od depresije i koliko su bila stara ta djeca?
U praksi sam najviše sretala djecu koja su se neuspješno borila sa strahom od neuspjeha, želeći se uglavnom prilagoditi očekivanjima važnih osoba u svom životu. U osnovi toga nije strah od škole sam po sebi, nego je on češće primjer za djetetovu sumnju u vlastitu vrijednost. Neka od djece pod pritiskom mogu razviti reakcije poput tikova, grizenja noktiju ili mucanja, dok druga pred količinom prepreka postaju uznemirena ili se pak povlače i gube interes za aktivnosti u kojima su ranije uživala. Svako od navedenih ponašanja treba shvatiti kao djetetov poziv u pomoć i pokušati shvatiti razloge koji su do toga doveli, a potom i iznaći načine da se dijete oslobodi tog tereta, te prihvati školu sa njemu prirođenom znatiželjom i radošću.