Od prapovijesnih crteža u špiljama do urbanih murala na fasadama – čovjek je oduvijek imao potrebu ostaviti svoj trag. No, gdje je granica između umjetnosti i vandalizma? Odgovor na to pitanje pokušali su pronaći učenici Graditeljsko-tehničke škole kroz projekt Grafiti su umjetnost, ne vandalizam.
Iva Šalamon Reškovac, organizatorica programa:
“Pa grafiti su od pamtivijeka na zidovima od pećina su zapravo grafiti, i oni su oduvijek bili dio umjetnosti, sve dok se nisu počeli iskorištavati na vrlo loš način, ispisivanjima govora mržnje i tek tada je to postao vandalizam. Također, ispisivanje poruka na mjestima gdje to nije dozvoljeno je također vandalski čin, ali mi djecu kroz ove radionice prije svega želimo naučiti kako lijepo napisati, nacrtati grafit, želimo ih naučiti kako da lijepo prenesu poruku. Ali isto tako govorimo i o tome kome da se obrate kada se žele kreativno izražavati, i gdje to mogu raditi kako ne bi snosili određene sankcije od strane policije.”
Kada sprej u ruci ima netko s idejom i osjećajem za estetiku, ulice doista mogu postati galerije na otvorenom. No, bez promišljene poruke i dozvole, grafiti mogu narušiti izgled grada, što je često i slučaj. Upravo zato, kroz ovaj projekt učenici će učiti kako izražavati svoju kreativnost na pravilan način.
Iva Šalamon Reškovac, organizatorica programa:
“Djeca prvo imaju predavanje od strane policije koja ih uči što je govor mržnje, o govoru mržnje na utakmicama i objašnjava im koje sve sankcije mogu dobiti budu li vršili vandalske činove po gradu, onda kreće i onaj zanimljiviji dio gdje Krešimir Golubić, jedan od naših najpoznatijih grafitera, priča o povijesti grafita, a zatim slijedi i djeci najdraži dio kada oni zajedno crtaju grafite. Prvo skice u radionici a ona vani na priručnom zidu zajedno ispisuju poruku protiv govora mrženje, jer mi smo svi protivnici govora mrženje.”
Gdje je granica između umjetničkog izraza i govora mržnje, objasnio je policijski službenik Andrija Dražetić.
Andrija Dražetić, policijski službenik: “Ako govorimo o govoru mržnje, prema Zakonu o suzbijanju diskriminacija, ima 17 diskriminativnih oblika gdje mi možemo nekoga dovoditi u nepovoljni položaj o njegovoj rasi, boji kože, spolu opredjeljenju, invaliditetu, da li za nekoga navija, pripadnost određenoj stranci, znači to su elementi koji su kažnjivi i svi se moramo pridržavati Zakona o suzbijanju diskriminacije. U slučaju da netko počini prekršaj Zakona o suzbijanju diskriminacije, pri tome još imamo i prekršaj protiv javnog reda i mira gdje su također određeni neki elementi iscrtavanja grafita neprimjerenog sadržaja i poruka gdje se govori zabranjenim govorom mržnje. Zato ih na ovim radionicama provodimo program ” budi navijač, ne razbijač” i učimo ih pozitivnim primjerima navijanja jer nažalost iz prakse je vidljivo da naročito prilikom održavanja sportskih događanja od strane navijača dolazi do govora mržnje.”
Najvažnija poruka glasi: grafiti mogu biti umjetnost, ali samo pod uvjetom da se stvaraju s dozvolom i s primjerenim sadržajem, jer i sami svjedočimo izgledu našeg grada koji nažalost već godinama muku muči s grafitima koji to nisu, na neprimjerenim stambenim zgradama naročito u centru grada koje su išarane, pa onda takve narušavaju vizuru naročito užeg centra grada.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA
