Autor: Kostadinka Velkovska 12/21/2013 12:34
Održana je i posljednja sjednica Gradske skupštine u ovoj godini. Ako pogledamo malo unazad, posljednjih mjeseci, nakon što su završili lokalni izbori u svibnju, situacija se uvelike promijenila. Novi zastupnici koji su zasjeli u skupštinske klupe možda nisu politički potkovani kao njihovi prethodnici, ali zato im je efektivnost zasigurno veća.
Od 2009. godine bili smo svjedoci baš ružnih događaja u zagrebačkom parlamentu, rijetko kada se moglo pričati o konstruktivnom radu jer smo uglavnom bili svjedoci opstruiranja skupštinske većine rada gradonačelnika. Bilo je tužno gledati kako Grad Zagreb ne ide naprijed samo zbog inata ili stranačkih interesa. Situacija se u ovoj godini, srećom, promijenila. Samo u prvih šest mjeseci ovog mandata, zastupnici su donijeli više odluka važnih za Zagrepčanke i Zagrepčane nego u cijelom prošlom mandatu.
Znači ima nade, može se, nije to baš toliko teško, samo treba postojati volja. Nije li tako i inače u životu? Najlakše je sjediti i prigovarati, ali ostaviti vlastite interese po strani i činiti dobro za većinu, pa to je već malo teže. Svi mi imamo trenutke kad sjednemo s prijateljima na kavu i kritiziramo vlast, kritiziramo oporbu, kritiziramo one uspješne, samo zato što je to lako. No rijetki su oni koji će i sami pokušati nešto napraviti, neki pomak, koji koliko god se čini malim, ima smisla. Ne možemo svi biti predsjednici, ni premijeri, ni gradonačelnici, ali baš zato moramo činiti ono što je u našoj moći, jer tek tada možemo pozivati na odgovornost sve druge.
Sigurno nitko neće prigovarati ako se obistine najave ponovnog pojeftinjenja cijena parkiranja u Zagrebu. To nikome neće smetati. Pa ako vjerujemo nekome kada pojeftinjuje usluge u našem gradu, idemo pokušati vjerovati tim istim ljudima kada predlažu i neke druge aktivnosti. Vrijeme je razno raznih blagdanskih domjenaka i čovjeka jednostavno obuzme neka pozitivna energija, pa mi nemojte zamjeriti što u ovo vrijeme godine ipak u ljudima želim pronaći ono najbolje. Zašto ne bi pohvalili gradske zastupnike jer je samo jedan nedostajao prilikom glasovanja o proračunu? Pa kad imamo prilike vidjeti tako nešto u Saboru? Eventualno samo petkom kad se glasa, a i tada se jedva skupi dovoljan broj zastupnika da imaju kvorum.
E pa to je baš žalosno. To više nije ni za ljutnju ni za bijes, to je baš žalosno. Primati plaću koja je četiri puta veća od prosječne plaće u Hrvatskoj, primati ju na vrijeme i bez straha da neće doći ili da će vam poslodavac propasti a vi ćete završiti na ulici, trebao bi biti i više nego dovoljan poticaj da svaki trenutak posvetite obavljanju svog posla. Možda je na drugim mjestima to tako, ali u Hrvatskom saboru nije. Prazna dvorana najčešći je prizor koji možemo vidjeti na televiziji, a interes saborskih zastupnika može privući samo dolazak premijera i ministara. Tu čak ni ja ne mogu pronaći nešto pozitivno, koliko god se trudila.
Sve treba promijeniti u tom sistemu, i napokon onemogućiti da netko pune četiri godine iskorištava državni proračun ali i povjerenje birača zahvaljujući kojima je i dospio u Sabor. Sramotno! No, ne želim završiti jednu od ovih blagdanskih kolumni baveći se onima koji to nisu zaslužili. Želim ovo privesti kraju na najbolji mogući način, tako da vam čestitam nadolazeće blagdane. Ostajte mi veseli!
Voli vas Kosta!
