Autor: Alen Ostojić
Na nedavno održanoj 48. sjednici Gradske skupštine 21. ožujka, na dnevnom redu imali smo izvješće o stanju i kretanju osnovnih i sigurnosnih pokazatelja na području Grada Zagreba za 2012 godinu. Komparirajući sigurnosne podatke o kretanju kriminaliteta isključivo za Grad Zagreb na užem gradskom području u odnosu na prethodne četiri godine, evidentan je stalni porast broja kaznenih djela u periodu od 2009. godine.
Tako je 2009. godine zabilježeno 17.464 KD, 2010. godine 16 407 KD, 2011. godine 17739, dok je 2012 godine zabilježeno 17464 KD, odnosno, neznatno smanjenje za 275 KD. Iz izvješća je razvidno da su u porastu najteži oblici kaznenih djela kao što su razbojništva za 7%, zlouporaba opojnih droga za 9,2%, provale u domove za 4%, teške krađe na drzak način za 31,7% i džepne krađe za 9,2%.
Od najtežih kaznenih djela zabilježeno je deset ubojstava ( jedno nerazriješeno) i 19 pokušaja ubojstva (jedno nerazriješeno), odnosno, jedno ubojstvo manje i 14 pokušaja manje nego 2011 godine. Istovremeno, ukupna razriješenost razbojništva manja za 3,8%, provalnih krađa za 6,1%, provalnih krađa u trgovine za 11,8% itd.
Iz navedenog razvidno je da su sigurnosni rizici u kojima djeluje Policijska uprava zagrebačka, izrazito visoki. Čak 1/3 svih kaznenih djela i 2/3 najtežih kaznenih djela dogodi se na području PUZ-a. Istovremeno, PUZ-u nedostaje nekoliko stotina policijskih službenika i najmanje pet policijskih postaja, prema EU standardu da na 50.000 stanovnika dolazi jedna policijska postaja. Imajući sve to u vidu, možemo biti zadovoljni radom Policijske uprave zagrebačke i konstatirati da Zagreb danas svojim građanima pruža visoku razinu sigurnosti i prema međunarodnim standardima sigurnosti jest siguran grad.
No, osjećaj sigurnosti građana ne može se graditi na policijskim statistikama. Tim više jer problem kriminaliteta, uvijek to ističem, nije samo problem policije.On je problem zajednice i zato ga zajedno trebamo rješavati.
Upravo stoga mi je, kao trn u oko, upao jedan podatak u Izvješću o stanju sigurnosti za 2012 godinu. Naima, analizom raščlambe kaznenih djela imovinskog kriminaliteta, PUZ i dalje uočava element slabe razine samozaštitnog ponašanja građana. Ističu da zato i jest ustrojena Služba za prevenciju u PU zagrebačkoj u sklopu koje djeluje Informativni centar za prevenciju (ICP), koji se nalazi u Savskoj cesti 34-36 . Suosnivač ICP-a je Grad Zagreb, koji godišnje iz proračuna za sufinanciranje ICP-a izdvaja 700.000,00 kuna.
ICP u djelokrugu svog djelovanja provodi preventivne programe koji se tiču imovinskih delikata, odnosno prevencija provala u kuće i stanove te poduzeća. Policijski službenici u ICP-u građanima pružaju uslugu savjeta o tehničkoj zaštiti, mehaničkoj zaštiti, izlaze na teren po pozivu građanina te obavljaju edukaciju i savjetovanje o samozaštitnom ponašanju.
Osim tehničkog savjetovanja, u izvješću piše, da građani u prostoru ICP-a svakodnevno mogu zatražiti besplatnu pomoć ili savjet, bilo da se radi o problemu kriminala, ili jednostavno nekom drugom problemu koji remeti sigurnost, mir i spokoj građana. Građani u ICP dolaze osobno, ili se obraćaju putem telefona i e-maila. Izvješće navodi podatak da dnevno ICP posjeti 3 do 4 građana. Kada odbijete neradne dane u tjednu, to znači da u godinu dana ICP posjeti svega 1.000 građana od ukupno 792.875 stanovnika Zagreba.
Ovaj podatak kojeg navodi PUZ , neminovno nameće zaključak da postoji problem. Činjenica da imamo permanentan porast kaznenih djela imovinskog kriminaliteta u gradu, uz porazno malu posjećenost ICP-a, nužno nameće potrebu reorganizacije ICP-a ali i proaktivnijeg djelovanja gradske uprave na području urbane sigurnosti.
U okolnostima nedostatka policijskih službenika i smanjenja stope izdvajanja državnih sredstava za javnu sigurnost, mogao bih postaviti pitanje opravdanosti angažmana policijskih službenika na ovim poslovima. Ne bi li isplativije bilo da ICP kroz formu javno-privatnog partnerstva vodi recimo Ceh zaštitara tehničke zaštite. Pa u Zagrebu djeluje preko stotinu zaštitarskih trgovačkih društva , od kojih su četiri koja rade za Zagrebački holding i Grad Zagreb u 2011. godini ostvarili prihod veći od 500 milijuna kuna.
Upravo kroz formu javno-privatnog partnerstva, ICP treba učiniti mjestom u kojem će se susretati stručnjaci iz područja urbane sigurnosti, u kojem će se održavati sastanci, prezentacije, okrugli stolovi, savjetovanja i dr., što bi privuklo ljude zainteresirane za prevenciju u području sigurnosti.
No, u okruženju 17 gradskih četvrti, u kojima je ukupno nastanjeno 792.875 Zagrepčana suludo je pozivati sugrađane da dođu u Savsku ulicu. To je Sizifov posao. Očito je da ICP nije ona kontaktna točka koja bi trebala privlačiti građane u potrazi za sigurnosnim savjetima i samozaštitnim mjerama. Zato trebamo pronaći nove kontaktne točke s građanima. To trebaju biti točke na kojima je velika fluktuacija građana poput: središnjih gradskih trgova, glavnih okretišta tramvaja, pothodnika, velikih trgovačkih centara, stadiona i dr.
A kako u svim gradskim četvrtima nemamo policijske postaje, onda gradonačelnik u svim gradskim četvrtima treba otvoriti Centre za prevenciju kriminaliteta i savjete građanima. Nisam pobornik novih zapošljavanja i opterećivanja gradskog proračuna. Zato zaposlenike gradske uprave, stručnih službi za mjesnu samoupravu za taj rad treba dodatno educirati i osposobiti. U rad centara treba uključiti brojne udruge iz područja urbane sigurnosti koje grad financira, i svakako studente zagrebačkog sveučilišta koji studiraju na fakultetima koji se znanstveno bave istraživanjem sigurnosti odnosno prevencijom kriminaliteta. U rad Centara za prevenciju treba uključiti i sve građana koji žele u tom području volontirati. Na ovaj način stvorili bi Zagrebačku mrežu građana volontera koji promatraju i pomažu u izgradnji još sigurnijeg susjedstva odnosno četvrti, a samim tim i grada.
Na kraju, ali ne i posljednje. Gradonačelnik mora osnovati Ured za urbanu sigurnost, u kojem će se strateški promišljati o naprijed navedenom. Nužne su nam kreativni iskoraci i preventivne akcije usuglašene s policijskim postajama i stanovnicima gradskih četvrti, koje će imati za cilj stvaranje još sigurnijeg okruženja u gradu. Samo na taj način izgradit ćemo puni osjećaj sigurnosti u gradu. Na taj način naš Zagreb pozicionirat ćemo među 50 najsigurnijih glavnih gradova svijeta, prema osjećaju sigurnosti građana.
