Autor: Sanjin Španović 5/16/2013 18:33
Rajko Ostojić ostavio me pola sata da ga pričekam u stožeru njegove kampanje. Kasnio je na dogovoreni intervju jer je imao obilazak Trešnjevke. Odmah se ispričao nakon dolaska.
– Prolazim cijeli grad, stalno sam u obilasku. Bio sam na Trešnjevci i zadržali su me građani u razgovoru. Zaista oprosti – kazao mi je Ostojić.
Ležerno je odjeven, i ne glumi kada se smije i govori da vjeruje da može pobijediti Milana Bandića. Ankete mu ne idu u prilog i to mu repliciram, no on me uvjerava da će u nedjelju, 19. svibnja biti sve drugačije.
Ne razmišlja što nakon izbora ako izgubi. Kaže da je koncentriran isključivo na kampanju u kojoj je pet mjeseci.
U razgovoru ponovno često koristi svoje uspjehe kao ministra zdravlja kao referencu da je najbolji izbor. Vrlo često radi usporedbe sebe kao ministra sa onim što bi on kao potencijalni gradonačelnik napravio.
Gledao sam nekidan intervju što ste mi dali 2. siječnja. Tada ste bili friški kandidat SDP-a, imali pet mjesec pred sobom za pridobiti birače. Bili ste iznimno veliki optimist tada. Jeste li danas, nekoliko dana pred izbore veći ili manji optimist?
Kada bi Rajka Ostojića vidjeli da se vozi na biciklu da nije ove kampanje? – Vrlo često. Pa ja se biciklom često vozim. Dakle, niste posuđivali bicikl, već je to bio vaš na kojem ste se vozili? – Naravno. Imam dva, jedan koji ste vidjeli i jedan koji je sportski, puno brži. Što niste s njim došli? – Nisam se želio praviti važan. Sigurno bi to mediji i napisali. Dobro, vidjeli smo što se događa premijeru kada se pravi važan. – (smijeh) Hahahaha, da. Čujete li se sa predsjednikom stranke? – Svakodnevno. |
Na temelju čega gajite toliki optimizam?
– Na temelju programa, na temelju razgovora s ljudima.
Koliko je u ovim izborima važan program, a koliko percipiraju osobu i personu koja se kandidirala? I dalje smatram da rijetko tko čita programe.
– Zato sam i ušao u bitku za gradonačelnika. Do sada izbore nisu dobivali programi, nego percepcije. Mislim da je vrijeme da napokon programi moraju dobivati izbore i ti programi moraju imati svoje nositelje, svoje rokove i biti vjerodostojni. Jedini sam od svih kandidata, zapravo ne ja, već moj tim, napravili dva programa – program za svaku gradsku četvrt, jer Zagreb živi po četvrtima i program za cijeli Zagreb.
Ali, kako to ide sa vašom percepcijom kao osobe? Jer po svim istraživanjima građani odgovaraju da imaju pretežito dobro mišljenje o vama, malo je onih koji nemaju mišljenje uopće o vama, ali istodobno vam je rejting u izboru gradonačelnika puno niži. To je vaša pogreška?
– Mislim da sam uspio spojiti svoju percepciju među građanima sa svojim programom. I zato će u drugom krugu sve biti pitanje referenduma, dakle izbor osobnosti i programa. To će biti nadstranačko pitanje izbora, to će biti civilizacijsko pitanje.
Ljudski je žaliti. Žalite li što ste se odlučili za ovu utrku? Točnije, da preformuliram pitanje, koliko ste puta doma navečer požalili, bar na tren, što se krenuli u ovu priču?
– (smijeh) Apsolutno nikakvog žaljenja nema.
Niti jednom?
– Ne. Znate zašto? Zato što sam očaran koliko ljudi žele poboljšati svoju kvalitetu života. Očaran sam tim ljudima. Ljudi ne žele nikakve spomenike, laži, prodavanje magle. Ljudi su sazreli u ovih 20 godina i žele osnovnu kvalitetu životu. Zagreb je sastavljen od 17 četvrti, koje su rasle svaka u svoje vrijeme. To je 17 gradova, prosječno 45 do 50 tisuća stanovnika. Kao jedna Velika Gorica. A tamo imate sve što neke četvrti nemaju. I vrtić, i dom zdravlja, školu, zelenilo, kulturni centar i dom za starije. A više od 50 posto tih malih gradova to nema. Ljudi na vlasti u Zagrebu to ne vide, predugo su na vlasti i nisu nimalo kritični prema sebi.
Što se u ovih pet mjeseci koliko ste u kampanji naučili o Zagrebu?
– Jako puno. Znao sam puno o Zagrebu, radio sam i strategiju grada. Ali sada sam ga propješačio nekoliko puta. Baš propješačio i puno toga vidio. Živio sam u tri četvrti i znam te tri četvrti kao svoj džep. Ali o ovim ostalim četvrtima, jako sam puno naučio.
Je li bilo slučajeva da ste ostali paf saznavši neke stvari? I u pozitivnom i u negativnom smislu.
– Nisam znao da neki dijelovi grada ima škola koje nemaju kabinete za fiziku, biologiju, da nemaju dvoranu za vježbanje. Fasciniralo me je da niti jedan dom za starije nije izgrađen u 12 godina. A Zagreb stari! Ta dva podatka su me šokirala.
Pozitivnog po vama nema ništa?
– Kako ne? Pozitivan je naš optimizam. U nekim kvartovima su uređeni parkovi i dječja igrališta, ali to datira iz Bandićevog prvog mandata koji je bio dobar. A poslije, eto, uzela ga je moć i u preostalih osam godina nije napravio ništa. I vidite, zbog te frustracije u medicini sličnim problemima sam kao liječnik ušao u politiku devedesetih. Ne možeš ništa napraviti ako ne uđeš u sustav i mijenjati to. Sada zbog slične frustracije gradskim stanjem sam ušao u gradsku politiku. I ako sam uspio po pitanju transplantacije u medicini napraviti Hrvatsku vodeću u svijetu, onda mogu i moram Zagreb napraviti u mnogim pitanjima vodećom metropolom u regiji.
Koliko vas je ova kampanja promijenila kao čovjeka?
– Sreća moja je da sam apsolutno stabilan, da imam vrlo dobre obrambene mehanizme i da imam iste prijatelje već 20 godina. Ne može me se odlijepiti. Moj osnovni posao je da sam u stalnom kontaktu sa ljudima zbog bolesti koje ne biraju spol, dob, rasu, socijalnu sliku te osobe. Svima moram dati istu skrb i to mislim primijeniti i u Zagrebu.
Mislite da je Milan Bandić bolest grada Zagreba?
– Ne. Zamjeram mu to što nije napravio ništa kapitalno za Zagreb. Curi nam voda iz cijevi u zemlju, a uzeo je novce od obveznica Holdingovih da to riješi. Naprosto, on nije kompetentno vodio Zagreb.
Niste mi odgovorili na ono prethodno pitanje. Koliko vas je kampanja promijenila?
– Teško da me promijenila. Definitivno me oplemenila jer sam upoznao neke nove, kvalitetne ljude. Ali me i rastužila jer sam vidio da ljudi žive loše.
Koliko će vam značiti ova kampanja za vašu političku budućnost?
– O tome ne razmišljam. Ušao sam u ovo čista srca i čistih ruku i mislim da mogu napraviti puno za Zagreb.
Ne razmišljate o budućnosti? Kako onda razmišljate, od danas do sutra?
– Ne, razmišljam strateški. Zato sam i ušao u ovu bitku. Radim taktički, razmišljam strateški.
Zagrebu fali urbani mentalitet, slažete se i vi. Jedan Rundek ne može napunuti više od Tvornice kulture, a Severina bi napunila Arenu i dva dana zaredom. Kako riješiti taj problem da Zagreb bude ponovno urbano središte?
– Na tome se mora intenzivno raditi. To je krimen devedesetih godina i rata. To je tako bilo i u drugim državama zahvaćenim ratom. Ali izgubila se moral i etika, a to pokušavam vratiti u politiku i tu se mora biti vjerodostojan. Tu se mora dugoročno raditi.
Dobro, kako riješiti to?
– Krenuti od šatora na Trgu koji će biti prošlost. Pa od centara za kulturu, alternativne kulture. Svaki kvart mora imati kulturni centar. Recimo, Črnomerec nema kulturni centar. Trebamo osigurati da se iskoristi sav urbani potencijal grada u bilo kojem mjestu i trenutku.
S kojim to strankama, svjetonazorski bliskim možete to napraviti. Trebat će vam još netko za stvaranje većine u Skupštini i provedbu ideja. Sada ne govorim politički, već svjetonazorski.
– Definitivno ćemo koalirati, ako nam bude uopće potrebno, sa listom Tatjane Holjevac.
Vjerujete da će ona prijeći izborni prag?
– Mislim da će sigurno preći prag i koalirati s nama. Žao mi je zato HSLS-a, baš mi je žao što su se odlučili koalirati sa tim strankama s kojima su koalirali. Mislim da su mogli se odlučiti za sebi bliže, svjetonazorski bliže opcije.
Mislite na vašu koaliciju? Da su se vama mogli priključiti?
– Definitivno. Socijaldemokracija i liberalna stranka idu svugdje u svijetu zajedno. A oni koaliraju sa konzervativnom strankom, jednim HSS-om. Ovo nisu izbori za predvodnika komunalnih redara ili šefa gradskim činovnicima. Ovo je izbor koji je nadstranačko i civilizacijsko pitanje. Zato je i meni trebalo vremena da se odlučim hoću li u ovu bitku ili ne. Činjenica je da se gradonačelnika percipira pogrešno među narodom. On ne treba na pauzi odlučivati što će se popodne zalijevati od cvijeća.
Koliko vam je trebalo da se odlučite na kandidaturu, da je prihvatite?
– Trebalo mi je nekoliko dana. Kada sam odlučio i shvatio da mogu promijeniti percepciju da gradonačelnik postane prvi među jednakima, da okuplja svoj tim kao što sam radio u ministarstvu.
S kime bi se usporedili od aktualnih gradonačelnika u Hrvatskoj? Čiji bi stil vođenja mogao biti sličan vama ako ćete pobijediti?
– Mislim da Obi, Vojko Obersnel radi svoj posao dobro. Samozatajan je, a uspješan. Tim će raditi svoj posao, ne smije biti jedan superman, jer onda nastaje stihija pa neki kvartovi imaju crpku, a ne vodovod. Do 2017. ćemo riješiti sve priključke na vodu, a do 2020. problem vodoopskrbe i spomenutog gubljenja vode u zemlju iz vodovoda.
A što možete napraviti do kraja godine, do 31. prosinca 2013. u Zagrebu?
– Financijsku konsolidaciju, dubinsko snimanje i restrukturiranje Holdinga.
Znači li to i privatizaciju nekih podružnica?
– Ja se ne bojim privatizacije. Tipa AGM-a, Gradskih ljekarni i sličnih. Ne moraju one biti privatizirane, ali moraju biti izdvojene.
Pa upravo to. Zašto privatizirati nešto radi plus Holdingovoj blagajni i može se uložiti?
– Nikako nećemo privatizirati ništa profitabilno. Nema više logike da sve što stvara gubitak ide nama, a sve što je u plusu ide nekome drugome. To je moje razmišljanje koje sam već prezentirao djelima kao ministar zdravlja.
Spomenuli ste tim. Osim pet vas javno eksponiranih ljudi, vas, Rađenovića, Stojaka, Bernardića i Kovačevića tko je još u tom timu? Imate li ljude za pročelnička mjesta u Zagrebu?
– Pustit ćemo javnom natječaju da odluči tko je najbolji izbor. Mnogi pročelnici nisu bili na svojoj razini i ne mogu se nositi sa zahtjevima koji su pred njima.
Prije ovih izbora smo imali izbore za europski parlament. Po prvi puta smo se susreli sa otvorenim listama i preferiranim glasovima. Mislite li da se isto trebalo napraviti u Zagrebu? Da biramo sami zastupnike?
– Apsolutno dobra ideja. Naša lista je lista uspješnih ljudi iz svih kvartova i siguran sam da bi imala odličan uspjeh. A to je daljnje promicanje demokracije u Zagrebu.
Isto tako, izbori za gradonačelnika su neposredni, izravni izbori. U Hrvatskoj se tako bira i predsjednik koji zbog toga kada je izabran je predsjednik svih građana. Isto je tako, zar ne i sa gradonačelnikom. On je gradonačelnik svih građana, a ne svojih birača. Predsjednik ne smije biti više član političke stranke, a gradonačelnik smije. Treba li to mijenjati?
– Zanimljiva ideja.
