Autor: Sanjin Španović 5/15/2013 11:53
Ivana Posavec Krivec kandidatkinja je za županicu Zagrebačke županije. Nakon četverogodišnjeg mandata na čelu Općine Križ sada kreće u bitku za vlast u cijeloj županiji.
Zašto vam slogan glasi „Za bolje lice županije“?
Zagrebačka je županija izgubila svoje lice i identitet. Živimo u njoj a da nemamo osjećaj pripadnosti a zbog neprepoznatljivosti županije kao regije i to me ljuti. Odlučila sam promijeniti taj stav i počela “od doma”. Kandidirala sam se na izborima za načelnicu svoje općine, Križ, dobila povjerenje svojih sumještana i počela – raditi. Postoji mehanizam: predala sam projekt i participirala u radovima kao načelnica, županija je financirala a rezultat je obnovljen krov škole i jednosmjenska nastavu što nije, na žalost, hrvatski standard. Uz pomoć mjerodavnih tijela, tvrtki asfaltirane su ceste, što je trebalo zacrtati, napraviti plan, financijsku konstrukciju i na kraju – realizirati. U sredstvima, koje kroz proračun dobije svaka općina ili grad, mnogo je potencijala ako se znaju pametno rasporediti. Važno je imati ideju i znati kako je ostvariti. To je i važno u povlačenju europskih fondova; osmisliti projekt, izraditi dokumentaciju i na kraju dobiti sredstva. Iskustvo je naravno, veliko i zato sam odlučila svoj sistem rada proširiti na Zagrebačku županiju koja mora imati bolje lice nego li ga ima sada. To je ideja. To sa svojim timom i, naravno, našim građanima, želim mijenjati. Novo lice ne znači retuširana fotografija ili polakiran plot, već istinska i dubinska promjena načina rada i poimanja ruralnog razvoja Zagrebačke županije. Vratiti lice, identitet, okus, miris, boju. Za to se pripremamo već godinama i ne želim propustiti priliku dati joj novo lice i zamah.
Sadašnji župan se ponovo kandidirao i ide po četvrti mandat. Znači da on misli da radi dobro svoj posao kada nakon 12 godina želi ponovno na to mjesto. Vi mislite drugačije s druge strane.
Često obilazim županiju i razgovaram sa sugrađanima i jasno mi je njihovo nezadovoljstvo i strepnja. Naši sugrađani, vrijedni ljudi stoljećima naviknuti na težak rad, zbunjeni su sa situacijom u Županiji. Nije im jasno zbog čega naša Županija još uvijek nije dobila priliku a realno je, njeno mjesto, u razvojnom smislu postati liderom, rekla bih, i preko granica Republike Hrvatske. Nije im jasno ni zašto župan ne odgovara na njihove upite ili rješava probleme. Moram reći da sam s njim dobro surađivala ali to je i zato što imam ekipu i što smo u općini u kojoj sam načelnica imali ideje i znali kako ih provesti u djelo. Nemam osjećaj da je u cijeloj županiji tako a župan je položaj s kojeg se mora poticati ljude da se okrenu i projektima, i povlačenju EU fondova i pisanju i prijavljivanju projekata. To ne smije biti mjesto s kojeg nema inicijative, vizije, ideje i na kraju rada i poštenja.
Kako biste opisali stanje u Zagrebačkoj županiji, u odnosu na druge hrvatske županije?
Zagrebačka županije je velika i bogata, to je točno. Ne želim upadati u fraze pa reći kako je bogata i zemljom, i ljudima i ljepotom, tradicijom iako je to sve istina. No, problem je što, zbog neprepoznatljivosti, ne razumijemo što Županija jest. Kao tijelo odgovorna je za ceste, obrazovanje, zdravstvo, otpad dakle nisu to male ovlasti i nije to mala odgovornost. Dosadašnja vlast, a riječ je o 12 godina iste strukture, nije obavila sve što je trebala i morala. U 21. stoljeću kućanstva nemaju civilizacijski minimum ali imaju desetljeće obećanja! Živjeti danas bez vode, kanalizacije, struje. Po meni je to sramota. Možda se nekom iz Zagreba ne čini problematičnim ali prijevoz jest ogroman teret i guši prokrvljenost županije na dnevnoj bazi. Ili, jednostavnije, djeca koja žive van Zagreba moraju putovati u škole, gimnazije, na fakultete, u glazbene škole i to maminim ili tatinim autom, autobusom pa još i tramvajem. Ili mi “veliki” na posao. Integrirani prijevoz je jedna karta za sve vrste prijevoza. Povezanost županije je ključna i to je veliki i prvi projekt na kojem ću raditi. Ukidanjem naplata cestarina za Zagrebačku županiju dobivamo ne samo brži protok ljudi i roba već svako mjesto, grad i općina postaju poduzetničke zone, lakše je privući investicije.
Strašno je i što nema ni jednog projekta koji je ostvaren ali mnogo je njih započetih. Ništa se nije napravilo da se povuku sredstva iz EU fondova čak ni kada nas je kriza sve pogodila i kada je svaki novac dobrodošao. Pogrešnom politikom, parcijalnim rješenjima, neprihvatljivim ruralnim razvojem, svjetlosnu smo godinu daleko od mjesta na kojem bismo trebali biti. Projekt koji je pokrenula Zagrebačka županija ne postoji. Niti jedan. Ovi kojima se hvale su automatizam radi blizine Zagreba ili proširenje postojećih pogona i nemaju veze sa županom. U to je uključena država u nekim slučajevima a u nekima je logično ulaganje u blizini glavnog grada.
Obilazite teren, sigurno već dobro znate tko su vaši budući glasači, kojoj se skupini najviše obraćate?
Svima koji žele da nam je bolje, da je uređeno, organizirano, izgrađeno, završeno. Ženama koje su domaćice, ženama koje su ostale bez posla i ostale su ugrožena skupina. Mladim ljudima kojima želim da ostanu “doma” ali s uvjetima za normalan život, kroz subvencije, kroz projekte vezane za poljoprivredu. Poljoprivrednicima koji ne mogu izaći iz svoje kuće nakon prve kiše i dovesti svoje proizvode do obližnje tržnice jer su ceste u katastrofalnom stanju. Proizvođačima voća i povrća koji hrane Županiju i Zagreb ali nemaju uvjete kakve trebaju imati. Nemaju hladnjače. Imaju Distributivni centar u prvoj fazi, nedovršen i opterećen kreditima. Potom, radnicima, obrtnicima, OPG-ima. Svima. Nije fraza kada kažem kako je meni svaki čovjek bitan, svaki put, pločnik, cesta, škola. To su sve djelići koji stvaraju sliku Zagrebačke županije. Kampanja je personalizirana a to je meni, kao lokalnoj političarki sa konkretnim rezultatima, razlog da vjerujem kako mogu računati na podršku i mladih i starih, i lijevih i desnih, domaćica i poslovnih žena, svih.
Kada razgovarate s ljudima, što vam kažu, koji su im najveći problemi i što očekuju od vas?
Uvijek su to isti problemi i već sam ljuta. Zato sam i krenula u kampanju. Ceste, prijevoz, škole.. Razočarani su. Svaki puta mi kažu: zvali smo Županiju, poslali pismo mail, pitali, molili. Nikada im nije dogovoreno. Osim kada je kampanja. Nakon kampanje opet sve padne u zaborav. Problem ruralnog razvoja jedna je od velikih rana. Dosadašnja vlast ne reagira na upite, nominalno ima tijela ali ne i rezultate. Ljudi su, s pravom, ljuti, razočarani i ne vide izlaz. Ja im ga nudim.
Kakav je odaziv u kampanji obzirom da je narod zasićen politikom?
Obišla sam i obilazim cijelu Zagrebačku županiju. Osim skupova imamo i druženja s građanima, razgovore, susrete. Ivona Beus Richembergh i Boško Pribičević, kandidati za zamjenike županice i ja smo stalno na putu. Često me pitaju je li naporno. Nije. Dani jesu ispunjeni obavezama od jutra do navečer ali to je ritam na koji sam navikla. Jedino tako možemo saznati iz prve ruke što sve muči naše sugrađane, što misle što je najvažnije, koji su prioriteti i što njih najviše muči. Županija ne može postojati sama radi sebe već je servis za sve nas koji u Zagrebačkoj županiji živimo. Ponekad me rastuže neke stvari, ponekad naljute jer mi nije jasno da je toliko nemara u Županiji, da ljude nitko ne pita. Čak i kada zovu u pomoć kao da ih se ne čuje. Zadovoljna sam jer sam upoznala mnogo ljudi koji su mi , isprva, možda i prišli s rezervom jer im je svima dosta politike a neriješavanja problema. Ali, vrlo brzo vide da ih slušam, da znam koje su bole točke njihovih mjesta, gradova, općina ili sela. To je zaista neprocjenjivo! Zahvalna sam im na povjerenju koje mi ukazuju i koje ću kada, vjerujem, budem županica, opravdati.
Zašto su koalicije na nacionalnoj razini drugačije od onih na lokalnoj pa su građani često zbunjeni, jer im se čini da u konačnici, zapravo, svi koaliraju sa svima?
Stvar je i u odnosu snaga u gradovima i općinama, kako je gdje koja stranka zastupljena ali je važno i ono na čemu inzistiram kao načelnica u svojoj općini. Sposobni i pametni ljudi su važni, a ne pripadnost stranke. Znam da će mnogi sada okrenuti očima ali tako funkcioniram. Važno je da se posao napravi, da se projekt ostvari. Građani kod izbora lokalnih političara, bilo u vijeća ili na izvršne funkcije župana, gradonačelnika i načelnika sagledavaju svoju lokalnu sredinu kao autonomno područje biranja, odlučivanja i prosperiteta. U takvim uvjetima nije im toliko važno je li neka koalicija „neprincipijelna“ već im je fokus usmjeren prema projektima koje im pojedini političari ili koalicije nude. Mislim da će takvih koalicija biti sve više i ne vidim u tome ništa loše.
