Autor: Kostadinka Velkovska 3/23/2013 11:58
Gotovo je! Uf, mislili smo da nikada neće doći kraj. Ako se pitate o čemu se radi, o politici naravno. Održana je i posljednja sjednica Gradske skupštine. Kada bi čovjek sada pogledao četiri godine unazad i sjetio se svih očekivanja koje smo imali od 51 izabranog zastupnika, posramili bismo se.
A zašto mi, a ne oni? Pa zato što nam je uopće palo napamet imati očekivanja od zastupnika koje smo izabrali da predstavljaju nas, građane Grada Zagreba. Što je to obilježilo ovaj saziv Skupštine? Ukratko rečeno, veliki kaos.
Velika dvorana u Staroj gradskoj vijećnici bila je središte političkih obračuna gradonačelnika i njegove bivše stranke koja se često ponašala kao uvrijeđeno dijete. Ako niste znali, brojne odluke i projekti stopirani su iz političkog principa, a ne zbog interesa zagrepčanki i zagrepčana. Brojne rasprave ispod svake razine političkih rasprava vodite su se u Čirilmetodskoj a da pritom mi nismo uopće bili bitni.
Nakon četiri godine saziv Gradske skupštine uvelike se izmijenio naspram onog početnog. Moramo se s velikim poštovanjem i tugom u srcu prisjetiti preminulog predsjednika Skupštine Borisa Šprema čiji je odlazak ostavio veliku prazninu u nama, ali i u demokratskoj atmosferi Gradske skupštine.
Mnogi izabrani zastupnici napustili su klupe u Skupštini i otišli na ministarske funkcije ili u Hrvatski sabor. Pa ako smo glasali za njih jer smo htjeli da nas upravo oni zastupaju, tko nam je kriv. Oni su za sebe pronašli bolje mjesto, a nama poslali zamjene.
Svatko će se na spomen Gradske skupštine prisjetiti verbalnih sukoba gradonačelnika i Davora Bernardića, prekidanja sjednica, blokade Jakuševca, stopiranje izgradnje kampusa na Borongaju i naravno, sporne obnove Cvjetnog trga i izgradnje fontana kod NSK. Kako je to sve završilo? Bez posljedica za političare, a bez koristi za građane.
Odlagalište otpada nije riješeno i spremaju se nove blokade, a izgradnja kampusa je odgođena do daljnjega. Mislite da je to mala cijena koju smo morali platiti da bi se riješili zastupnika koji su puno pričali a malo napravili? Varate se. Nažalost! Tek sada kreće ona prava bitka, novi lokalni izbori. Nepuna dva mjeseca prije nego što će birači zaokružiti nekoga na glasačkom listiću, obećanja su velika. Od koga dolaze? Uglavnom od onih koji su zadnje četiri godine imali mogućnost ispuniti ih, ali nisu. Pa zar to nije tragikomično?!
Ajmo mi svi onda ipak glasati za radnike, a ne za neradnike. Za one koji misle i nas, a ne samo na sebe i stranačke interese, i za one koji su obećanja već ispunjavali, a ne za one koji misle da su ta ista obećanja sama sebi svrha. Sad je dosta o politici. Ostavimo to onima koji žive od politike, a ne za politiku.
A onima koji uživaju u kazalištu želim spomenuti da je nakon velikog filmskog uspjeha, crnohumorna komedija Mate Matišića ‘Svećenikova djeca’ zaživjela je i na daskama kazališta Kerempuh. U režiji Marija Kovača ansambl Kerempuha napravio je izvanrednu predstavu i oduševio sve prisutne. Zato, predlažem da obavezno skoknete do Kerempuha i pogledate, nećete požaliti!
Taman kad sam mislila da ću vam preporučiti da uživate u lijepim i sunčanim danima, stigla je prognoza koja pokazuje snijeg. Zato predlažem da uživate u posljednjim bijelim pahuljama, barem se nadamo da su posljednje.
I da ne zaboravim, bravo Vatreni! Bravo navijači koji su na utakmici protiv reprezentacije Srbije pokazali pravo sportsko navijanje i bravo gostujućoj ekipi koja se borila do kraja. Ipak, srce vatreno bilo je jače.
