Autor: Leonarda Lujić 4/8/2015 16:29
Unosan biznis s kioscima Tiska Ivice Todorića gradu Zagrebu znači puno više od jedne humanitarne akcije od koje u jednom danu uzmu polovicu iznosa koji naplaćuju najbogatijem Hrvatu. Tako će grad za jednodnevni najam štanda za akciju Zaklade Ana rukavina toj udruzi naplatiti pola onoga što dobivaju od Todorića u mjesec dana. Naime, čitav mjesec zamljišnog najma kioska smještenog na Trgu bana Jelačića košta smiješnih 70 kuna po kvadartnom metru ili skoro 1000 kuna, dok jedan dan običnog štanda naplaćuju 500 kuna. Takav nesklad i bezosjećajan odnos grada čije se vodstvo diči nekakvom socijalnom politikom, a podilazi nedodirljivom Todoriću otkriven je nedavno na sjednici Odbora za kontrolu u Gradskoj skupštini.
– Vi ako gledate koliko košta samo reklamiranje, onda taj kiosk je ispunio svoju svrhu i da ne prodaje ništa. Ja da sam na njihovom mjestu, stavio bih još iza kioska i prostor za reklame i tako za mizernu cijenu dobio puno više – izjavio je Dominik Etlinger u emisiji Zagi na Jabuci TV.
– Mi moramo očito odgovoriti zahtjevima koje je grad stavio, ali nam je žao da grad nema sluha za humanitarnu akciju, pa da nam je izašao u susret s nekom povlaštenijom cijenom – rekla je Dijana Pavičić Haniš, aktivistica Zaklade Ana Rukavina.
Ovakva politika udarac je i na srednje i malo poduzetništvo, posebice ako se radi o deficitarnim zanimanjima. Mnogim obrtima kojima je potrebna veća kvadratura za proizvodnju najam plaćaju daleko više, prodaja je slabija u odnosu na kioske, a čak se ne nalaze ni na eksponiranim mjestima prve zone.
– Na trgu neki kioski plaća smiješnu cijenu, a mi koji smo obrtnici, i tim više s deficitarnim zanimanjima, moramo plaćati puno više. Puno je praznih gradskih prostora i dosta mladih obrtnika koji bi htjeli nešto započeti da grad ima više sluha za obrtnike – izjavila je obrtnica josipa Cehun.
Grad Zagreb s jedne strane subvencionira tradicionalne obrte, dok ih s druge strane stavlja u neravnopravan položaj s velikim korporacijama. Zaštita slabijih trebala bi biti prioritet, ali Todorićeva pojava dokazuje da nismo svi jednaki.
