Autor: Valentina Jarnjak Glavaš 12/16/2010 10:34
Dinamo je u srijedu navečer imao povijesnu šansu da dočeka proljeće u Europi, prvi put nakon 1969. godine, trebalo je ‘samo’ pobijediti PAOK. No, Dinamo nije uspio, ali navikli smo, nije prvi put.
No, ovdje nismo da analiziramo utakmicu i to kako je Vaha postavio taktiku. PAOK je bio samo konačni pad jedne promašene politike kluba iz Maksimira. Nije slučajno da Dinamo već zadnjih nekoliko sezona pada na glavnom ispitu te nikako ne uspijeva dočekati to toliko željeno proljeće.
Parma, Fulham, Stuttgart, Dnipro, Auxerre, Heerenveen, Timisoara, PAOK. Ovo su samo neki od klubova koji su bili bolji od Dinama, a gospodin Mamić, unatoč europskim posrtanjima, govorio nam je da će Dinamo igrati Ligu prvaka, i to u sedam godina pet puta.
Gospon Mamić, Dinamo se pod Vašim vodstvom nije ni približio Ligi prvaka. Ne samo to, u sezoni 2005/2006 Dinamo uopće nije igrao u Europi.
Kupi jeftino – prodaj skupo
Politika kluba je kupi jeftino, prodaj skupo, pa je tu plejada igrača koja je prodana za milijune eura. Luka Modrić, Eduardo da Silva, Vedran Ćorluka, Ognjen Vukojević, Dejan Lovren i mnogi drugi, a dovode se polovni igrači kao što su Suarez, Anderson Costa, Jens Nowotny i mnogi drugi.
S takvom politikom Dinamo nije mogao napraviti ništa drugo nego čekati to famozno proljeće u Europi, koje nisu dočekali, a i pitanje je kad ćemo ga dočekati.
Legende kluba su šikanirane i nema ih u klubu, Statut kluba se skrivao kao zmija noge, kao i skupštinari, a kad je sve izašlo na vidjelo, pokazalo se da se krši Statut kluba, ali i Zakon RH, ali se to ne sankcionira. Pravna država? Kako da ne.
Treneri se mijenjaju kao na tekućoj traci. Velimir Zajec je otpisan nakon samo par kola. Zvonimir Soldo je na javnoj televiziji uručio otkaz. Robert Prosinečki je rekao da više neće zakoračiti u Dinamo i radije je izabrao Crvenu Zvezdu, nego Modre.
Navijači su rekli svoje, ali oni su uvijek bili bez dlake na jeziku. No sad su i simpatizeri Dinama rekli svoje. Kako objasniti da se na utakmici na koju je utrošeno milijun kuna (brojkom 1 000 000 kuna) na kape, šalove i udaraljke u jednom trenutku s tribina začuje ‘Mamiću odlazi’. Obični ljudi su rekli svoje, ljudi kojima je dosta svega što se događa u i oko Dinama.
Veoma je jednostavno, rijetki se danas mogu poistovjetiti s klubom iz Maksimira, za mnoge više to nije taj klub, klub svih nas. Neki su za vrijeme utakmice protiv PAOK-a radije gledali Šeherezadu, a ne klub za koji bi nekad dali plavu krv.
Dokad?
Nekad bi nakon utakmice igrači spustili glave i pustili suzu jer im je taj klub nešto značio, a danas vidimo kako se Sammir za vrijeme davanja izjave novinarima smiješi. Je li to Dinamo kakav želimo? Je li to klub za koji smo navijali? Nije.
Dinamo je za mnoge više od kluba, međutim, čarolija je negdje nestala, utakmice se bojkotiraju, iako je protiv PAOK-a stadion bio jako dobro popunjen, ali gdje su svi ti ljudi bili na utakmici protiv Varaždina kad je Maksimir bio sablasno prazan.
Dokad ćemo slušati priče o Dinamovom proljeću? Dokad ćemo gledati kako nekad naš klub trune? Dokad ćemo ići na stadion i moliti Boga da ne krene padati kiša jer Maksimir nema krov? Dokad ćemo u svetom dresu gledati škart igrače? Dokad ćemo gledati i šutjeti?
Izgleda da nam ostaje veseliti se dvostrukoj kruni. No, Zagreb je grad koji je uvijek želio više od življenja u prosječnosti, stoga:
Gospon Mamić, vrijeme je da odete iz Dinama.
