Gorki film o širenju Zagreba koji zaboravlja ljude

Autor: Maja Gujinović 2/16/2010 8:56

Hladno je Božićno jutro. I dok u tisućama stanova Novog Zagreba obitelji uživaju u blagdanskom okupljanju, u jednom se upravo nepovratno raspada jedan mladi brak, koji je ušao u rutinu. Nakon svađe, Mare se odlučuje za hrabri čin, te zajedno s sedmogodišnjim Brunom, napušta Janka i krene u avanturu po zagrebačkim ulicama. Jedinu pomoć će im pružiti usamljeni zaštitar Milan koji cijeli život žudi za ljubavlju i obitelji.

Sadržaj je ovo filma ‘Majka asfalta’, novog filma redatelja Dalibora Matanića, čije se snimanje ovih dana privodi kraju na raznim lokacijama širom Zagreba. Na jednoj od lokacija, u stanu na Novoj Vesi, u kojem kao da je vrijeme stalo, snimanju se pridružila i ekipa portala Zagrebancija.com. Strujni kablovi ‘cure’ iz ulaznih vrata i iz prozora ovog prizemnog stan.

Film koji analizira moderni brak i obiteljsko nasilje

Posvuda je tehnika. Prošetavaju se snimatelji, tehničari, kostimografi, šminkeri. Upravo se sprema scena s Krešimirem Mikićem, koji glumi čuvara Milana. Dok se Mikić odmora iskorištavamo priliku kako bi popričali s redateljem Daliborem Matanićem o ovom filmu, za čije je stvaranje bilo presudno par motiva.

– Film je svojevrsna analiza braka u modernom dobu, kao osnove ove naše kršćanske zajednice koji jednostavno više ne može razvijati u tome obliku. Brakovi mlađih ljudi se masovno raspadaju, zbog vremena u kojem živimo. Očito mora biti neka nova podloga braka da bi uspio – objašnjava Matanić te dodaje drugi motiv; novinarske članke u Crnoj kronici o ženi koje su morala ići spavati u auto s klincima zbog svakojakih razloga.

Ipak, iako je film između ostalog bio inspiriran tekstovima o nasilju u obitelji, ‘Majka asfalta’ se ipak ne bavi klasičnim, partijahalnim nasiljem.

– Postoji nasilje koje nije primitivno gdje žena biva pretučena, već ono koje se prešučuje. Pasivna agresija koja se samo kadkad pretvori u fizičko. U takvim slučajevima krivica je i na društvu koje ne želi da se brak raspadne, bez obzira koliko ljudi trpili u njemu – govori Matanić. U priči na kojoj se radilo nekoliko godina, na kraju je fokus ostao na jednoj obitelji koju glume Marija Škaričić, Janko Popović Volarić, i dječak Noa Nikolić. Cijeli film je sniman u Zagrebu, u Laništu, na Sljemenu, u Centru, i na neki način je ‘zagrebački film’ priznao je Matanić.

Matanić: `Prikazat ćemo atmosferu novosagrađenog Zagreba u kojem nema života´

– Htio sam pokazati taj novosagrađeni Zagreb koji se malo prikazuju. Kvartove koji su postali nove spavaonice, jako reklamirane, a zapravo shvatiš da tamo nema života. Zbog toga nam je Lanište bio izbor jer ima tu atmosferu grada koji se širi, a zaboravio je na ljude – objašnjava Matanić te dodaje kao s se pomalo htio i obračunati s licemjernim blagdanskim momentom.

– Svi postaju veliki kršćani, postaju ‘humaniji’, a u stvari kada se očekuje neka pomoć, oni je ne pružaju – govori redatelj.

Čak četiri uloge u filmu povjerene su debitantima, točnije, kazališnim glumcima kojima je ovo prvi susret s filmskim setom. Osim Popovića Volarića, tu su i Ozren Grabarić, Judita Franković i Lana Barić, za koje Matanić tvrdi da su ‘top of the pops’ mladih glumaca.

Četiri filmska debitanta su trenutno najbolji mladi glumci

– Oni su se dokazali kroz kazalište ili kroz kratke filmove. Svi su odlični i odlično su se snašli. Normalno da je prvi put postojala trema, ali to smo vrlo brzo rješili – rekao je Matanić.  Osim što je bio siguran u to da želi raditi s Marijom Škaričić i Krešom Mikićem, druge je glumce dugo birao.

– Krešo Mikić je jednostavno glumac za kojeg se piše uloga. Dok Mare i Janko imaju nekih dodirnih točaka s ulogama, pa im nismo mijenjali imena – objasnio je Matanić.

A kakav će biti kraj filma, da li će završiti sretno, Dalibor Matanić nije htio otkriti.

– Izbjegavam crno – bijelu podjelu. Plešem po nijansama sive. Tako da postoji naznaka happy enda i katarzije likova, pa će biti zanimljivo za gledati. Ali da će biti gorak. Bit će -obećao je Matanić.