Rezultati pokazuju da u Republici Hrvatskoj godišnje u kućanstvima i poslovnom sektoru nastane 286.379 tona otpada od hrane ili 71 kilogram po stanovniku. Oko 76% otpada od hrane nastaje u kućanstvima, 14% u primarnoj proizvodnji uključujući OPG-ove, 5% u ugostiteljskoj djelatnosti, 3% u preradi i proizvodnji i 2% u maloprodaji i ostaloj distribuciji hrane. U kućanstvima 60% otpada od hrane čine nejestivi dijelovi hrane poput kostiju, ljusaka od jaja, kore citrusa i slično, čiji nastanak je neizbježan. Jestivi dio čini 40%, a to je dio čije bi se bacanje moglo spriječiti. Kada bi se u potpunosti spriječio nastanak jestivog dijela otpada od hrane, količine miješanog komunalnog otpada koji se danas odlaže na odlagališta smanjio bi se za 4%.
Po masi se u kućanstvima najviše baca meso, iza kojeg slijedi voće, zatim ostalo povrće te krumpir. Najčešći razlog bacanja je taj što se radi o nejestivom dijelu hrane. Ako se izuzme nejestivi dio hrane, malo više od polovine kućanstava je kao glavni razlog bacanja hrane navelo preveliku količinu kupljene i/ili pripremljene hrane, a slijedi istek roka te hrana koja je uništena/nejestiva, dok su drugi razlozi manje zastupljeni.
Otpad od hrane iz kućanstava najčešće se baca u miješani komunalni otpad, nešto više od trećine. Slijede odlaganje u komposter te bacanje u biootpad. Dvije trećine kućanstava kupuje hranu jednom ili dvaput tjedno. Svakodnevno to čini 22% kućanstava, a jednom do dvaput mjesečno 11% kućanstva. Što češće kućanstva kupuju hranu, ujedno time i bacaju veće količine hrane.
