Autor: Ivana Šimac 3/20/2012 13:57
Sveučilište za treću životnu dob zvuči pomalo imaginarno. Ipak, ono postoji i to još od davne 1992. godine. Program je započeo na inicijativu Maje Špan s Odjela za andragogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Suradnja sa Pučkim otvorenim Učilištem traje kontinuirano. Put je to ka cjeloživotnom usavršavanju.
– Starost je relativan pojam. Pročitao sam nedavno u jednim novinama naslov ‘Starac od 57 godina pao i slomio nogu’. Ne znam samo kada se ta granica poimanja starog čovjeka smanjila – sa smješkom je rekao Milan Matijević, profesor na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu.
Svake školske godine ove programe pohađa oko tisuću polaznika. Tako možemo reći da “Sveučilište za treću životnu dob” predstavlja svojevrsnu alternativnu školu za seniore.
Sveučilište ostvaruje međunarodnu suradnju sa sličnim ustanovama za obrazovanje seniora diljem Europe, gdje su ovakvi programi izuzetno razvijeni. Svi programi održavaju se jednom tjedno po dva školska sata prijepodne.
– Uči se sve što bi moglo zanimati osobe zrelije dobi, primjerice, grupe u kojima se uče strani jezici su najbrojnije, nadalje likovne radionice, grupe koje uče o informatici i umjetnosti također su posjećene. S druge strane nije na odmet ni znati primjerice kako održavati svoje voćnjake, posaditi ruže. Znači, sve što zanima naše polaznike, na tome i radimo – istaknula je Božena Lončar, profesorica i jedna od voditeljica programa.
Trenutno je u Hrvatskoj oko milijun osoba iznad 60 godina. U budućnosti se predviđa i veći postotak starije populacije. Struktura se počela mijenjati sredinom prošloga stoljeća, kada je laički rečeno, stanovništvo počelo dulje živjeti.
Nikada nije kasno za usavršiti neku novu životnu vještinu, nadograditi već postojeće znanje, osjećati se korisno. Važno je ostvariti krajnji cilj – biti aktivan i nikada se ne ograničiti.
